Komentar dana Nenada Čakića Komentar dana Nenada Čakića

Groteskne izjave saborskih zastupnika bez izbornog legitimiteta

11
Groteskne izjave saborskih zastupnika bez izbornog legitimiteta

Najpravedniji izborni zakon Hrvatska je imala na prvim parlamentarnim izborima nakon osamostaljenja i međunarodnog priznanja. Ti su izbori održani u kolovozu 1992. godine i bili su kombinacija većinskog i proporcionalnog izbornog sustava. Za one koji ne znaju, po većinskom izbornom sustavu u svakoj izbornoj jedinici bira se samo jedan kandidat (takvi su, primjerice, izbori za američki Kongres i Senat), a po proporcionalnom sustavu birači glasaju za stranačke liste s kojih onda, sukladno postotku osvojenih glasova, u parlament ulazi jednak postotak kandidata s liste.

Na izborima 1992. godine Sabor je imao 124 zastupnika, 60 ih se biralo po većinskom sustavu iz 60 izbornih jedinica, 60 po proporcionalnom modelu sa stranačkih listi kao što se bira sada, samo što je čitava Hrvatska bila jedna izborna jedinica, a preostala 4 zastupnika birala su se u posebnim izbornim jedinicama za nacionalne manjine. Izborni prag za stranačke liste bio je 3 posto.

Jakovčić, Debeljuh, Martinčić i Kajin su imali neosporni izborni legitimitet

Tada još nisu bile formirane županije i današnji gradovi i općine, pa su granice 60 izbornih jedinica iz kojih se po većinskom sustavu biralo 60 zastupnika bile granice bivših općina. Istra je bila podijeljena u tri izborne jedinice i u sve tri su pobijedili kandidati IDS-a. To su bili neposredno izabrani saborski zastupnici koji su u Saboru predstavljali birače svojih izbornih jedinica, pa je Ivan Jakovčić zastupao građane Pazina, Labina i Opatije, Dino Debeljuh bio je zastupnik žitelja općina Buje, Buzet, Poreč i Rovinj, a Elio Martinčić u Saboru je predstavljao građane tadašnje Općine Pula.

 

Idući izbori, održani u listopadu 1995. godine također su bili kombinacija većinskog i proporcionalnog sustava, jedino je po većinskom sustavu tada izabrano samo 28 zastupnika iz 28 izbornih jedinica, a po proporcionalnom sustavu, sa stranačkih listi tada je izabrano 80 kandidata. Istra je bila podijeljena u dvije izborne jedinice, s time da je jedna zahvaćala i dio Rijeke, a u Sabor su izabrani Ivan Jakovčić i Damir Kajin.

Tih 60 kandidata s prvih izbora i 28 kandidata s drugih izbora, koji su neposredno izabrani među ostalim protukandidatima u svojim izbornim jedinicama, jedinih je 88 zastupnika (odnosno nešto manje jer su neki poput Jakovčića birani u oba saziva) koji su za sebe mogli reći da imaju neosporni izborni legitimitet. To su jedini saborski zastupnici u povijesti Republike Hrvatske koji su imali moralno pravo da sa svojim mandatom rade što god hoće – da izađu iz stranke ili da podrže bilo koju saborsku većinu, odnosno Vladu, jer su ih građani izabrali na neposrednim izborima. 

Koga predstavljaju Hrebak i Štromar?

Toga sam se jučer sjetio nakon grotesknih izjava predsjednika HSLS-a i HNS-a o podršci Andreju Plenkoviću.

„Andrej Plenković kao mandatar ima apsolutnu podršku HSLS-a. Nama kao strankama liberalnog svjetonazora iznimno je bitno da sve ono što smo provodili do sada zadnjih osam godina, posebno zadnje četiri godine, ide u istom smjeru. Dobili smo garancije da će se to tako i odviti i Andrej Plenković će dobiti našu podršku za mandatara“, rekao je Dario Hrebak, predsjednik HSLS-a i ostao živ!

Predsjednik HNS-a Predrag Štromar je pak kazao kako su „od Plenkovića dobili garanciju da Hrvatska ide dalje u demokratskom smjeru, da se neće smanjivati demokratska prava, da će stabilnost vlade i vladajućih biti na odličnom nivou, da će gospodarstvenici s tom stabilnošću moći i dalje raditi u dobrom smjeru, povećavati BDP Hrvatske, zapošljavati i davati veće plaće“.

Njima još dodajmo izjavu Veselka Gabričevića iz HSU-a koji je kazao da je „njegova stranka dala potporu dosadašnjem predsjedniku vlade da bude mandatar za sastav nove vlade“ i Hrvoja Zekanovića iz HDS-a (što god značila ta kratica) koji je, pazite ovo – „potvrdio da Plenković ima njegov potpis za mandatara“.

Nakon ovih bisera Plenković je sigurno duboko odahnuo i obrisao znoj s čela jer do jučer popodne nije bio siguran da ima podršku ova četiri zastupnika.

Za one koji su zaboravili, riječ je o četiri političara koji bi, da nema Plenkovića i HDZ-a, Sabor vidjeli samo na Danima otvorenih vrata za obične građane, jer su upravo Plenkovićevom milošću dobili visoka ulazna mjesta na HDZ-ovim izbornim listama.

Kurvinski potez supružnika Raspudić

I nisu oni jedini koji ovih dana mašu nekakvim izbornim legitimitetima bez pokrića. Koliko god su mi supružnici Raspudić simpatični i uvijek sa zanimanjem pratim njihove medijske istupe, ovo što su nakon izbora napravili Mostu je baš kurvinski i bezobrazno, jer da nisu bili na Mostovoj listi ni oni Sabora nikada ne bi vidjeli. Birači koji su njihova imena zaokružili preferencijalno primarno su glasali za Mostovu listu, a tek onda za njih. Vjerojatno ima i nešto malo onih koji su za Most glasali samo zbog Raspudića, ali na izborima po proporcionalnom sustavu, ogromna većina ipak glasuje za stranke, a ne ljude. Da nije tako mnogi SDP-ovi birači glasali bi za Plenkovića, a HDZ-ovi za Milanovića. (Foto: Screenshot Nova TV)

Autor

Nenad Čakić

Nenad Čakić

nenad@istarski.hr

Istarski Forum

Za komentiranje potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa