Povijest se ponavlja: Hoće li radnike TDR-a zadesiti sudbina TDZ-a?
Pedesetak radnika onoga što je nekad bilo Tvornica duhana Zagreb, a što će kasnije postati zagrebački pogon Tvornice duhana Rovinj, te 2006. godine okupiralo je tvornicu i odbilo otići, nezadovoljno preseljenjem proizvodnje, odnosno njihovih radnih mjesta u novoizgrađenu tvornicu u Kanfanaru.
Preuzimanje zagrebačke tvornice od strane rovinjskog giganta proteklo je u znaku jedne od najzapaženijih radničkih incijativa u novijoj hrvatskoj povijesti – pokušaja da se, baš kao i u nekadašnjoj Labinskoj republici – samostalno organizira proizvodnja.
U travnju 2006. oko 170 radnika zagrebačkog pogona bilo je prihvatilo sporazumni otkaz i otpremnine, njih 20-ak ostalo raditi u Zagrebu, dok ih je 40-ak bilo u određenom sporu s TDR-om, a dio njih „okupirao“ je zagrebačku tvornicu. Neki su, doduše, i prihvatili preseljenje u Kanfanar te ga čak hvalili kao ugodno mjesto za život, „bez stresa“. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izjavio je tada u Jutarnjem listu da mu je žao kad su radnici „zakinuti i kad moraju ispaštati, no Grad nema nikakvih instrumenata kojima bi im mogao pomoći“. Agilni pravaš Tonći Tadić nije propustio priliku naglasiti da „gospodu iz Rovinja“ zapravo „zanima zauzimanje kvadrata u centru grada“.
Adrisu je cilj zadržati proizvodnju u Hrvatskoj
Ovotjedna najava povezivanja Adrisa i JTI-ja, tj. ulaska Japan Tobaccoa u TDR izgleda kao potvrda teze da se povijest doista često ponavlja. Iako iz Adrisa poručuju da im je cilj zadržati proizvodnju u Hrvatskoj, bojazan 600-tinjak radnika kanfanarske tvornice i povezane Istragrafike više je nego razumljiva.
Hoće li i njih zadesiti sudbina slična onoj zagrebačkih kolega? U ovom slučaju odgovornost TDR-a tim je veća, jer se seljenje proizvodnje iz Zagreba u Kanfanar svojedobno opisivalo nužnim upravo kako bi proizvodnja cigareta o(p)stala u Hrvatskoj. Tvornica u Kanfanaru, tvrdili su u TDR-u, morala je organizacijski i tehnološki unaprijediti poslovanje i osigurati da cigareta proizvedena u Hrvatskoj bude konkurentna na globalnom tržištu. Sama privatizacija TDZ-a bila je pak obavijena raznim političkim dubiozama, tako da nije potrebno biti stručnjak za političku ekonomiju da bi se uočila suodgovornost političke i gospodarske elite.
Flego: Proizvodnja mora ostati u Istri
Zbog toga je eksplicitna podrška lokalnih čelnika, a naručito župana Valtera Flega zadržavanju proizvodnje tamo gdje ona trenutno jest, i to na razini puno većoj od ondašnje Bandićeve, za svaku pohvalu.
- TDR je nacionalni brand i nije čudno da u globalnim tržišnim uvjetima traži partnere za nove razvojne iskorake. Nama je kao županiji najvažnije da se proizvodnja zadrži u Istri i da se očuvaju sva radna mjesta. Ja ću osobno na tome inzistirati! Vjerujem da TDR, koji je do sada bio jako dobar lokalni partner, svojim poslovnim planovima ni na koji način neće dovesti u pitanje centar proizvodnje niti radna mjesta, izjavio je Flego, a prenosi tportal. Točno je da globalne korporacije imaju proračune veće od godišnjih budžeta nekih država, ali bez (prešutne) podrške zajednice neke su zamisli teško provedive. (Kristian Stepčić Reisman)
