Jakovčiću u Rojcu ne bi bilo ugodno, ali koliko bi izdržao SDP?
Hrvatska nije Švedska, domovina snijega i leda u kojoj premijeri padaju zbog bočice parfema. I osobno mislim da se kvalitetan političar mora znati snaći, izvući maksimum iz svake situacije, čak i kada ga se smjesti u en-đi-o žgabucin.
Zbog toga smatram da polemika koja se ovih dana razvila između IDS-a i SDP-a, te posljedično prodornog Damira Kajina iz Istarskih demokrata o nekoliko naizgled relevantih tema, kao što je raspodjela poslovnih prostora, božićno ukrašavanje i zapošljavanje podobnih, nažalost ne nadilazi razinu malograđanske čangrizavosti.
Je li ured europarlamentarca Ivana Jakovčića trebalo smjestiti baš u bivši prostor Hypo banke u Puli i po kojoj cijeni, to doista ne znam, ali da liberalne stranke s dugim stažem na vlasti, kakvim se IDS opisuje, vole reprezentativne lokacije – city distrikte i uži centar, to je poznato. Zlobnici bi rekli da s obzirom na povijest odnosa tih dviju organizacija, to i nije čudno.
Pravo je pitanje jesu li socijal-demokratske stranke, kao SDP ili Istarski demokrati u stanju kanalizirati nezadovoljstvo civilnog sektora, čija je jezgra Rojc, i pretvoriti ga u opciju koja je u stanju u Puli pobjediti na izborima i obnašati vlast. Da je IDS u Rojcu, kao što to predlaže Kajin, bilo bi vrlo neugodno. No, da je SDP konstantno tamo, koliko dugo bi izdržao? Njihova sadašnja lokacija među stambenim blokovima na Šijani zapravo je pun pogodak, osigurava kontakt s SDP-ovom tradicionalnom bazom i vezu s povijesnim (arhitektonskim) nasljeđem.
Nadalje, teško je ne složiti se predsjednikom pulskog SDP-a Danijelom Ferićem da osnovnoškolcima treba subvencionirati udžbenike, ali čemu to dovoditi u vezu upravo s božićnim ukrašavanjem, odnosno cifrom od 1,8 milijuna kuna koliko se u tu svrhu planira utrošiti, ili najamninom za jedan konkretan prostor?
Često se kaže da su izbori jako skup sport, ali hoćemo li preći na diktaturu samo zato jer je jeftinija? Imam ideju koja će se sigurno svidjeti umirovljenicima i svima koji se tako osjećaju! Ukinimo višestranačje, a novac za finaciranje stranaka preusmjerimo u kupnju lijekova! Radnici koji bi u takvom sustavu išli u mirovinu, vjerojatno ne bi morali toliko misliti o utjecaju stranaka na zapošljavanje pa bi možda bilo i manje međusobnih optužbi o zapošljavanju podobnih. (Kristian Stepčić Reisman)
