Na Danima mladog maslinovog ulja i još koječega
Zaputio sam se u Vodnjan na Dane mladog maslinovog ulja uvjeren da to mora biti događaj poput Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu. I, da, šator je isti, ali u Tinjanu je pršut Njegovo Veličanstvo, a sir, vino i sve ostalo, pa tako i maslinovo ulje, nalazi se negdje na marginama, a ovdje je gotovo obrnuto: maslinovo ulje je tiha domaćica dok se ostalo gura u prvi plan. Ima tu i poljoprivrednih strojeva i alatki. Ništa zato, ponuda djeluje uravnoteženo.
Parkirao sam nekih pola kilometra od šatora, bliže se nije moglo naći mjesto, i upao u teško prohodnu gužvu. Zašto neki ljudi misle da mogu dovijeka ostati na nekom štandu kada ga se jednom dokopaju?
Kušao sam sva maslinova ulja koja su se nudila i dobra su, mada i ja, koji se još učim o njima, pamtim da su ranijih godina imala bogatiji okus. Probao sam ulje od čuvenih prastarih maslina iz Luna na otoku Pagu i naučio da je u usporedbi s istaskim nešto blaže. Bilo mi je drago s proizvođačem porazgovarati o Zrću na svoj labinskoj cakavici jer i on govori nešto slično.
Ipak sam kupio istarsko i to sorte karbonasa jer mi se njen okus najviđe svidio, ali svidjela mi se i majušna kantica od dec i četvrt u koji je upakirano. Našlo se na tom štandu i većih kantica, kao i ulja u bocama, ali da se dijelila nagrada za dizajn, ja bih glasovao za tu malu kanticu. Jer dobre su i četvrtaste i konusne i boce sa strukom, sve da od masnoće ne bi iskliznule iz ruke, ali ulje je za kantu, bilo ono motorno ili maslinovo, a s obzirom da se dragocijene stvari drže u malim formatima - mala je kantica kao stvorena za ekstra djevičansko maslinovo ulje.
U središtu izložbenog prostora bili su smješteni jedan do drugoga štandovi iz Srbije, Crne Gore i BiH. Bili su na sajmu i Slovenci, proizvođači istaskog maslinovog ulja, ali daleko na drugoj strani šatora. Srbijanci su uglavnom nudili rakiju, Crnogorci uz to vino i likere, a Bosanci tj. Hercegovci marmelade i slično, ali i maslinovo ulje s kaparima posuto, nećete vjerovati, mljevenim suhim lišćem od smokve. Veli čovjek, došao Japanac kod njih u Čapljinu i naučio ih kako se mlado lišće smokve koristi kao začin. I k tome kako nezrele japanske jabuke - pomikake natopiti sakeom, može i lozovačom, da bi ih se mogli rezati i jesti kao običnu jabuku.
Kuhari na Gastro Showu priča su za sebe: dobili su mašti i na volju i potpuno su opravdali povjerenje. Oduševili su me ravioli u umaku od pancete i pinjola s čilijem. Vjerujem da bi me isto tako oduševilo da sam probao bilo što drugo od onoga što se nudilo. (Tekst i foto: Robi Selan)
