Najpoznatiji istarski Irac: U Hrvatskoj pazi s kim posluješ

Hrvati bi masovno u Irsku, a jedan Irac masivno uspijeva u Hrvatskoj. A uspijevaju mu i masline. Paul je prožvakao Hrvatsku temeljitije od solidnog broja domaćih i, jasno, usvojio originalni set vještina za preživljavanje na Balkanu. Jedna od njih zove se 'uvijek budno pazi s kim posluješ ovdje', ovim je riječima Tportal započeo priču o najpoznatijem istarskom Ircu i vodnjanskom zetu Paulu O'Gradyju, 

Da li arhitekt, novinar, a možda i učitelj plesa ili promotor istarskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja? Paul O'Grady radi sto stvari u Hrvatskoj, nešto što prilično kontrira slici svijeta domaće mladeži koja se namjerila na emigraciju u Irsku, a svodi se na to da kod nas jednostavno nema posla. Očito da ga ima na pretek, no možda je za shvaćanje istoga potrebno biti Irac.

U Hrvatsku došao kao student na razmjeni

'Iskustvo Hrvatske započeo sam još 2000. godine kada sam došao kao student na razmjenu u Osijek. Odlično sam se proveo. Otkrio sam da ljudi nemaju puno novca, ali su znali kvalitetno živjeti', prisjeća se Paul i odmah uspoređuje dvije zemlje: 'U Irskoj je puno viši standard života, ali u Hrvatskoj je veća kvaliteta. Preciznije, standard kao obrazovanje, rad, napredovanje nasuprot kvaliteti kao umijeću uživanja u životu.' U Irskoj je bio arhitekt, ganjao je veliku lovu u doba kada je otok djeteline prolazio ekonomsku renesansu. No, za poželjeti doći živjeti kod nas novac nekako ne smije biti previsoko na listi priorieta. Paul je tražio kreativnost, nova znanja i drugačije vrijednosti, kaže. I Hrvatska je naprosto savršen poligon za to.

Zaposlio se kao instruktor engleskog, pa počeo raditi na Hrvatskom radiju, potom kao arhitekt u jednom zagrebačkom arhitektonskom birou. Otvorio je školu irskog plesa, svirao irsku glazbu po zagrebačkim barovima, e da bi danas, između tuceta stvari koje paralelno radi, između ostalog i obiteljski posao proizvodnje maslinovog ulja, vodio i radionice za buduće biznismene: 'Ogromna je frustracija u vezi poslovanja u Hrvatskoj. Najveći problem je što se ljudi ne drže svoje riječi. Ne drže se propisanih rokova niti obećane kvalitete. Svi žele brzu zaradu i neki automehaničar, na primjer, ne razumije da ako me jednom prevati da mu više nikada neću ponovno doći. '

U Hrvatskoj svi kupuju i prodaju nešto

'U Hrvatskoj svi kupuju i prodaju nešto, razvijena je ekonomija cjenkanja. I kada mi kažu da ovdje nema poduzetničkog duha, ne slažem se. Vidio sam to u nebrojeno slučajeva, kada mladim ljudima daš priliku i podršku, sjajni su', reći će Paul i požaliti nad činjenicom da slika biznismena u Hrvatskoj ima negativnu konotaciju. U programu svojih poslovnih radionica za mlade obilazi srednje škole. Što im govori?: 'Ispričam im kako je to kada počneš od nule. Kada stigneš u novu sredinu doslovce s vrećicom na ramenu. Ne znaš niti jezik, niti zemlju, nemaš nikakav posao. To je upravo bila moja situacija kada sam došao živjeti u Hrvatsku.'

Ključna mudrost koju Paul teško da je mogao pokupiti u Irskoj glasi – pazi s kim sklapaš poslove. Siva zona uzima popriličan danak u sferi poslovnih ugovora i dogovora i na kraju shvatiš da ništa nije kako se čini, a još manje kako je formalno dogovoreno. U Irskoj je ugovor svetinja, u Hrvatskoj jači kvači: 'Naučio sam biti užasno izbirljiv po pitanju s kim poslujem, s kojim ljudima želim biti okružen. Tu bih svakom savjetovao da slijedi svoj instinkt. Pogoto stoga što je u Hrvatskoj teško izbjeći pojedince koji te nimalo ne poštuju'.

Postoji fraza od koje se Ircu redovito smuči: 'A j... ga, tako ti je to u Hrvatskoj'. Kronično nedostaje osjećaj vlastitih mogućnosti: 'Ako nisi zadovoljan telekomunikacijskim operaterom, promijeni ga. Opskrbljivačem struje? Promijeni ga. Reci samom sebi kako ti je to neprihvatljivo. U Irskoj postoji poslovica - ako vjeruješ da je moguće ili da je nemoguće, skoro si uvijek u pravu.' Nisu Hrvati lijeni, veli Paul, nego rad nije dovoljno cijenjen. Ne postoji sustav promocija i povišica kao honorar za inicijativu i predanost.

Trava je uvijek zelenija na drugoj strani

Trava je uvijek zelenija na drugoj strani. U slučaju Irske moglo to bi se moglo pokazati botanički točnim, ali hrvatski Irac veteranski mudro udjeljuje savjet ekipi koja se pakira za Dublin: 'Slušate priče o novcu i poslovima, no imajte u vidu da je preseljenje u drugu državu skup sport. Ne samo financijski nego, i pogotovo, psihološki. Ako već moraš to napraviti, napravi to smireno i sa strašću. Ne boj se svojeg porijekla. Ali moraš znati da u irskoj poslovnoj klimi moraš odraditi ono što je dogovoreno, na način kako je dogovoreno. Ne postoji nikakva siva zona u koju se možeš sakriti. Zato je Irska i doživjela takav brzi napredak.' S druge strane, priželjkuje da što više mladih talenata ostane kod kuće. Razlog je simpatičan: 'Želim da moj sin jednog dana radi u njihovoj firmi'.

Kad ne drži satove engleskog, škole irskog plesa i poduzetničke radionice za srednjoškolce. Paul proizvodi vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje pod brendom 'Brist olive'. S adresom u Vodnjanu, kamo ga je domamila supruga Istrijanka, Irac je fasciniran održivim razvojem koji se promovira u regiji. Duboko vjeruje u Hrvatsku, tim više što, kako veli, kada si stranac sve slobodno pomnoži puta tri. Stvari traju tri puta duže, tri puta su skuplje i tri puta tako dalje. Mogli bismo dodati, i tri put ga više vole.

Nećemo se lagati, biti Irac u Hrvata je rijetko viđeni kulturološki kapital. Najnormalnije da mu je knjiga 'Ja, tata iz Irske' ponijela naslov najprodavanijeg izdanja Algoritma u 2013. S obzirom na trendove uskoro bi mogao uslijediti logični nastavak kod nekog irskog izdavača: Ja, mama iz Hrvatske, piše Tportal.