Danas bi bio Dan Republike!
Vjerojatno nema starijega od trideset godina koji se na dan 29. studenoga barem jednom nije sjetio da je to nekada bio veliki blagdan. Ako je za sve drugo bio premlad, onda zbog primanja u pionire.
Dan Republike, Jajce, drugo zasjedanje AVNOJ-a … Sve pojmovi koji su nam se duboko urezali u pamćenje jer smo učili o njima u školi, a i neprestano su nam ih ponavljali. Osim toga, tko je smio reći da ga to ne zanima?
Kada je Dan državnosti, a kada Dan neovisnosti?
Danas je nešto sasvim drugo: kada je Dan državnosti, a kada Dan neovisnosti pitanja su koja bi mogla biti postavljena na kvizu. Ali, danas je dozvoljeno takvo što ne znati. Dapače, nitko nikome ne brani da slavi Dan Republike. Istina, oni koji bi to činili ili možda čine nalaze se u položaju onih koji su u Jugoslaviji slavili Božić i Uskrs – može, ali ne moraju to svi znati.
Sasvim je razumljivo da je nakon osamostaljenja Hrvatske taj datum postao nepoželjan. Recimo da želite razvod braka, a vaš supružnik, naprotiv, smatra da trebate biti jedna duša i jedno tijelo i kada se nakon svih muka napokon razvedete, hoćete li ostati u prijateljskim odnosima s njim ili ćete kroz prozor baciti sve što vas podsjeća na njega?
No, možda bi nakon gotovo četvrt stoljeća neovisnosti trebalo s manje strasti sagledati na 29. studenoga. On zapravo i nije tako strašan jer tada je stvorena država u kojoj je Hrvatska bila zaštićena i koja joj je omogućila da Pazinske odluke o priključenju Istre i otoka budu ostvarene.
Ali, želimo li biti još precizniji, datum kojemu Hrvatska treba biti zahvalna za svoj sadašnji izgled dolazi tri dana kasnije, 1. prosinca. Na taj je dan 1918. godine stvoreno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je 1929. preimenovano u Kraljevinu Jugoslaviju, državu koja je u Jajcu samo reformirana. Naravno, to tako nismo učli u školi jer su komunisti smatrali da sve treba početi s njiima, pa su sve ono „prije nove ere“ prikazivali kao nevažno.
Socijalizam kao religija
S vremenom su njihovi pogled i stavovi okoštali i počeli sličiti na religiju, a raznorazne proslave i obilježavanja na religijske obrede: znalo se kako mora izgledati pozornica i što tko mora kada reći i kako publika mora reagirati. Slijedom toga je prijem u pionire postao ekvivalent prve pričesti, prijem u Savez socijalističke omladine krizme, Dan mladosti je funkcionirao kao Uskrs, a Dan Republike kao Božić, tj. bio je to blagdan potkraj godine uoči kojega su trgovine radile punom parom i čija je bit, niz „misa“ i „poslanica“ visokopozicionih drugova, padala u drugi plan. Dakako, dvodnevni blagdan jer ljudi moraju sljedeći dan čestitati svima kojima to nisu uspjeli na vrijeme. Upravo zato je tranzicija s Dana Republike na Božić bila uspješna i nitko za njim ne plače – narodu je najvažnije da ima dva dana fešte.
Ja sam se Dana Republike sjetio ljetos kada sam se spremao na kampiranje. Točnije, sjetio sam se „29. novembra“, kako se zove tvornica u Subotici koja proizvodi gotova jela. Tražio sam posvuda, ali nigdje nisam našao gotovo jelo u aluminijskom pakovanju koje je dovoljno baciti u kipuću vodu i potom samo odlijepiti poklopac. Ima samo gotovih jela u konzervi koje treba zagrijati u zdjeli, što je manje praktično. Veliki „vjernici“ bi rekli da je to dokaz da je prije bilo bolje. (Robi Selan)
