Zašto Englez ima besplatni račun na banci, a Hrvat plaća 100 kuna godišnje?
Hrvatske banke si doista svašta dozvoljavaju. Zašto? Pa zato što mogu, odnosno jer njima to netko dozvoljava. Prije sedam godina živio sam u Londonu i imao tekući račun na jednoj od najvećih engleskih banaka. Bio sam više manje prosječni korisnik, a i banka je bila normalna – dakle nit' se radilo o nekoj elitnoj instituciji, niti sam ja imao ogromne novce pa tražio investicijske prilike.
Za taj račun plaćao sam ukupno – nula funti. A imao sam sve što mi je potrebno; besplatnu Visa karticu s kojom sam mogao dizati gotovinu bez naknade na bankomatima te grupacije, besplatno internetsko bankarstvo, obavještavanje preko emaila ili mjesečnih papirnatih izvoda – također bez naknade, kao i izdavanje nove kartice nakon isteka stare – za nula funti!
Velika Britanija nije iznimka. Taj osnovni paket usluga je u normalnim svjetskim bankama besplatan, i to bez obzira primate li mjesečno 10 eura ili 10 tisuća eura. Kad sam otvorio račun, na njemu je ponosno stajalo – nula funti! Nije trebalo izvršiti čak ni incijalni polog. A da sam imao veću svotu, pa je oročio, dobio bih otprilike isto što u Hrvatskoj.
Svrha banaka nije prodaja kancelarijskog materijala
Zašto, dakle, mi u domaćim bankama moramo plaćati sve, od kuverte za mjesečni izvod do naknade za vođenje računa? I zašto bi sad, kad se uvede porez na kamate i kad možemo slobodno otvarati račune na EU bankama, držali novac u hrvatskim ispostavama? Naročito kad će ono malo što ostane nakon poreza na kamatu, uzeti sama banka kroz naknade za vođenje računa i slične namete?
Upali smo, čini se, u zatvoreni krug. I narod, i njegovi predstavnici ovisni su o bankama, a i one su djelomice ovisne o njima, ali i o nekom trećem.
Nedavno priopćenje udruge banaka kojim traže očitovanje Ekonomskog fakulteta zbog kritike upućene od strane dvaju profesora, nije samo pokazatelj bahatosti i nepoznavanja osnovnih principa javne komunikacije, već i lagane nervoze vodstva i njihovih vlasnika.
Ukoliko hrvatske banke imaju uspješni menadžment, zbog čega treba naplaćivati kuverte i “vođenje računa”, što na godišnjoj razini dosegne i sto kuna, a radi se o komadiću papira i jednostavnoj kompjuterskoj operaciji? Nije li svrha banke mudro upravljanje kapitalom, a ne prodaja kancelarijskog materijala? (Kristian Stepčić Reisman)
