Prije dvije godine svečano porinuli brod a još uvijek stoji u luci
Brod za prijevoz rasutog tereta Valovine svečano je u Uljaniku porinut prije gotovo dvije godine no još uvijek nije isplovio iz kruga brodogradilišta. Pulsko brodogradilište izgradilo ga je za tvrtku Uljanik Financije, u sastavu Uljanik grupe koja je u uvjetima krize na brodarskom i brodograđevnom tržištu počela graditi brodove za vlastitu flotu kako bi se održala razina zaposlenosti. Na sličan su način izgrađeni i brodovi Veruda, Stoja i Punta, no oni već odavno “tuku more”.
U neformalnim se krugovima Uljanik Plovidba spominjala kao potencijalni interesent za brod, budući da već posjeduju Verudu i Stoju. Brod se pokušavao prodati i na svjetskom tržištu no bez uspjeha. Neslužbeno smo doznali da je novac koji je bio nuđen bio dovoljan tek za troškove materijala. Sada se kao potencijalni kupci spominju određeni ruski partneri.
Pavletić: Valovine su se gradile jako dugo
Od Dragutina Pavletića, prvog čovjeka Uljanik Plovidbe doznali smo da su Valovine, baš kao i prethodna tri broda bili dio istog dogovora brodogradilišta i Uljanik Plovidbe vezano za popunjavanje knjige narudžbi. No, dok su Veruda i Stoja vlasništvo Uljanik Plovidbe, druga dva broda imaju različite vlasnike.
- Ušli smo u to kao u zajednički pothvat, no Uljanik Plovidba nikad nije preuzela obavezu preuzimanja brodova, nego se o raznim opcijama trebalo razgovarati kada oni budu gotovi. Valovine su se gradile jako dugo, dvije godine, a uobičajeni rok je dva mjeseca. Brodogradilište je financiralo cijelu stvar, a brod još nije gotov, odnosno još uvijek treba uložiti neka sredstva, rekao nam je Pavletić.
Dodao je da su i kod trećeg broda - Punte, oni samo tehničari, tj. da samo njime upravljaju, a sve koristi dobiva Uljanik, odnosno tvrtka Pula Maritime koja je vlasnik broda, pri čemu je firma Uljanik Financije vlasnik te tvrtke. Punta uglavnom vozi šećer iz Brazila za Jemen i Saudijsku Arabiju.
Da bi Valovine krenule na put, osim pronalaženja “gazde”, treba još ugraditi i tzv. čeličela, koja koštaju oko 50 tisuća dolara. Je li informacija o ruskim partnerima nagovještaj oporavka brodarskog tržišta, pa samim time i najava boljih dana za radnike, kojima je posljednjih godina realno plaća padala (a čistačice su, primjerice, “outsourcane”), ostaje da se vidi. Inače, do službene informacije iz samog brodogradilišta nismo uspjeli doći. (Kristian Stepčić Reisman)
