Počivali u miru: Svaka sličnost sa stvarnim događajima (ni)je slučajna
Gotovo pola stoljeća trebalo je da Istra dobije „svoju“ dramsku seriju. Pod „svoja“ ne mislimo na seriju snimljenu u istarskoj produkciji, nego pravu, igranu seriju snimljenu u nacionalnoj produkciji i emitiranoj na nacionalnoj televiziji s radnjom i likovima iz Istre.
Druga sezona uspješne serije „Počivali u miru“ je upravo takva. Radnja se zbiva u Istri, glumci pričaju istarskom čakavicom a likovi imaju istarska imena i prezimena (jedna junakinja zove se Marija Križman, jedan lik Livio Čekada i sl.).
Prvi put od svog osnivanja, 15. svibnja 1956. godine, Hrvatska televizija (prije TV Zagreb) emitira jednu dramsku seriju s istarskom tematikom. Gledali smo u zadnjih 50-ak godina mnogo tv serija s dalmatinskom tematikom (Naše malo misto 1971. i Velo misto 1981. godine), gledali smo serije s kajkavcima (Mejaši 1970. i Gruntovčani 1975. godine), čak i Gorski kotar je imao „svoju“ seriju (Kapelski kresovi), a sada smo je napokon dočekali i mi Istrani.
Nakon prve dvije odgledane epizode mislim da možemo biti zadovoljni. Serija je intrigantna i provokativna i iako na odjavnoj špici piše da je svaka sličnost s likovima i događajima slučajna, neke situacije toliko asociraju na poznate događaje pa je teško povjerovati da je to slučajno, naročito glavni lajtmotiv priče o malom istarskom gradiću iznad doline u kojoj se nalazi pogon s dimnjakom za koji postoje sumnje da zagađuje okolinu.
Iako je na forumima bilo kritika na čakavski izgovor nekih glumaca, prije svega Anje Šovagović Despot, većina je to izvrsno odradila, a kada tome dodamo autentične lokacije i izvorna imena i prezimena pojedinih likova, opći dojam je da su autori serije vrlo autentično prikazali Istru i Istrijane. (Nenad Čakić)
