Nenad Bravar: Djevojka Katarina mi je najdraži model
- Kao što slikar koristi boje i kistove, ja kao fotograf koristim svjetlo. To je moj alat. Ja slikam svjetlom, reći će Nenad Bravar, mladi i uspješni istarski fotograf, koji je između ostalog objavljivao u Playboyu i National Geographicu. Sa svojom djevojkom, akademskom kiparicom i modelom Katarinom Vojković nedavno je dobio angažman kod brenda Simon O, austrijskog proizvođača lateks odjeće. A kad smo već kod svjetla, i mi smo odlučili malo više osvjetliti njegov rad i naravno suradnju s boljom polovicom, koja je nedavno u Playboyu progovorila o svojim BDSM iskustvima.
- Trenutno živim u Zagrebu, srednju školu završio sam u Pazinu. Iako je moje obrazovanje bilo tehničkog smjera, nikad nisam pronašao nešto što bi me motiviralo u mojoj branši. Intrigirale bi me slike poznatih autora, a kao klinac sam volio slikati. Kao zrela osoba uvidio sam da sam previše dinamičan da bih danima slikao jedan motiv. Tako sam se zapravo i susreo s fotografijom. Mislio sam da je to brži način da se uhvati dobra kompozicija. Kad sam posudio digitalni aparat moga oca uvidio sam da to baš i nije lagano, pa su uslijedile godine učenja i proučavanja literature. Tek tada kupujem prvi DSLR aparat s kojim sam pokušavao ostvariti ideje i uvidio da sam opet na početku. Nakon brojnih tečaja i najznačajnijeg, kojeg sam prošao u Londonu, danas mogu za sebe reći da ne fotografiram fotografiju, nego ju stvaram, kaže Nenad.
To da Istrijani vole vino, domaće ulje i ombolo – to znamo – ali kako reagiraju na drugu vrstu hedonizma, pitamo se? Onaj vizualnog tipa, koji zadire u ljudsku intimu...
- Na moje iznenađenje, komentari onog dijela mog rada koji je malo više otvorene naravi su redom pozitivni. Pohvale su stizale od ljudi najraznovrsnijih profila, pa i onih od kojih nikad to ne bih očekivao. To me ugodno iznenadilo i razveselilo. Ipak, mislim da su danas ljudi u Istri i u Hrvatskoj na neki način moralno zakočeni i da odustaju od nekih želja i razmišljanja samo radi straha od upiranja prstom svojih bližnjih i okoline. Oni koji danas promoviraju moral su najveći protivnici života.
Fotografi često rade s lijepim ženama pa nas je zanimalo kako se othrvati želji da poslovno pređe u privatno. - Kod mog dosadašnjeg rada nije nikad postojalo ništa osim profesionalizma. Odnos fotograf-model ne postoji za vrijeme rada. Jedina poveznica je želja za najboljim rezultatima. Moja cura mi je i najdraži model, to nije tajna, ali trebate znati da smo se upoznali i zaljubili prije nego što smo počeli suradnju. Iskreno, trebalo je poprilično vremena dok smo napravili prve zajedničke fotografije. Sastali smo se kao potpuno izgrađene osobe, svatko sa svojim stavovima, ali fantastično se nadopunjavamo, poslovno i nadasve privatno.
Ni Katarina ne skriva svoju ljubav prema fotografiji, doduše, s druge strane aparata.
- Umjetnici koji su i sami umjetničko djelo moja su inspiracija još od 2. godine Likovne akademije u Zagrebu. To su performeri koji određenim konceptom ostvaruju umjetnost u jednoj potpuno novoj dimenziji. Mene su fascinirali Herman Nitsch i Vlasta Delimar. Oboje poznati po veoma eksplicitnom sadržaju u koji je umješana golotinja, krv i tajne poruke. Ta vrsta umjetnosti može ostati zabilježena fotografijom ili videom, ispričala nam je Katarina. Nisu joj strane ni standardne slikarske tehnike pa se tako na nekim njenim slikama može osjetiti neka dark ili gothic atmosfera.
Ima li to veze s njenom dominantnom stranom i BDSM kulturom s kojom se upoznala na jednom Demask Ink partyju u Zagrebu, pitamo je. - Moje slike su dark jer je to samo odraz jedne moje duboke unutrašnje strane, kada bih to pokazala na neki drugi način ljudi bi vjerojatno ostali preplašeni. BDSM nema veze s tim. S tim se rađaš ili ne, dok dark možeš biti i u srednjoj, ili slušati metal, pa onda naglo preći, na žalost, na cajke i voljeti sve boje ovog svijeta... (Kristian Stepčić Reisman)
