Iskustva podstanara iz Umaga: Život u hladnoći i vlazi

Svatko tko je ikada živio kao podstanar zna kolika je muka pronaći stan koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a da pritom i gazda bude, ako ništa drugo, barem podnošljiv, piše portal Dnevnik.hr.

Podstanare se već dugo smatra građanima drugog reda. Njihov točan broj ne može se znati jer mnoge vlasnici stanova ne žele prijaviti. Kažu – ne žele plaćati porez na njih. No nije to jedini problem podstanarstva u Hrvatskoj. Ako i sami živite u tuđem stanu jeste li se ikada zapitali kome se obratiti ako nešto nije u redu? Ako imate problema sa stanom ili gazdom? Problema koje ne možete sami međusobno riješiti?

Negativan odgovor na to pitanje imali su i sugovornici Dnevnika.hr. Pokušajte, primjerice, u Google ubaciti pojam 'prava podstanara'. U najboljem slučaju izaći će vam Zakon o najmu stanova. A što nam pak on govori?

Zakon propisuje obveze i prava, kako najmoprimaca tako i najmodavaca, no moramo priznati da su te obveze i prava vrlo sažeti i možda čak nedovoljno detaljni. Prema članku 12. Zakona o najmu stanova najmodavac mora najmoprimcu predati stan u stanju pogodnom za stanovanje, a njih dvoje moraju sastaviti zapisnik kojim se utvrđuje stanje u kojem se stan nalazi u trenutku predaje.

Hrvati uglavnom vlasnici stanova: 'Isplativije je plaćati kredit, nego najam'

Što se tiče obaveza najmoprimca on je dužan čuvati stan od oštećenja, obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima, za svaku štetu će odgovarati, a isto tako ne smije raditi preinake u stanu bez odobrenja najmodavca. Ostatak zakona bavi se odredbama koje uređuju otkaz ugovora, rokove, različitosti kod otkazivanja ugovora zaključenog na određeno ili neodređeno vrijeme.

Ali odgovor na pitanje kome se obratiti nekome u slučaju nerješivih problema s vlasnicima stana u kojem živimo kao podstanari nismo dobili. A imaginarni problem pokušali smo riješiti kanalima kojima bi ga išao rješavati prosječan građanin bez nekih posebnih veza ili kontakata pri institucijama.

Prvi korak – Google. Ništa. Eventualno pokoji medijski tekst ili rasprava na forumu. I to je to. Naknadno dolazimo do Zakona o najmu stanova i bacamo se na čitanje. Prosječnom građaninu to more suhoparnog teksta ne otkriva previše.

Podstanari su ipak građani drugog reda

Pomoć tražimo od odvjetnika koji nas upućuje na udrugu Pragma kojoj je među strateškim ciljevima 'unaprijediti kvalitetu stanovanja u Hrvatskoj'. Ponovno smo u koži prosječnog građanina. Šaljemo mail na koji ne dobivamo odgovor. Prošla su četiri dana. Dižemo slušalicu nekoliko puta, nekoliko dana za redom, biramo njihov broj. S njihove strane nitko ne diže slušalicu. U redu. Možda smo svaki put zvali u nezgodno vrijeme.

I što nam onda preostaje? Preostaje raditi ovakve priče i iznositi vaša iskustva u javnost ne bi smo li skrenuli pažnju na to koliko je cijeli ovaj sektor zakonski nesređen. Ne samo po pitanju najmoprimaca, i najmodavci znaju imati velike probleme s podstanarima koje zbog ovih ili onih zakonskih apsurda ne mogu riješiti, od kojih je najpoznatiji onaj 'mirnog posjeda' koji je pak jedna sasvim druga priča o zakonskom apsurdu.

Ovo su iskustva čitatelja Dnevnika.hr, neka imena su na njihov zahtjev promijenjena.

Priča Marka iz Umaga

Živio sam četiri godine kao podstanar u jednom stanu u potkrovlju obiteljske kuće. Imao sam zaseban ulaz, dvorište i malu terasu. Tijekom zime grijanje je bilo na plin, no pošto je gazda regulirao temperaturu (sustav grijanja nije bio odvojen po etažama) uredno sam se budio u hladnoći. Naime, on je grijao samo od 20 do 22 sata i ujutro od 6 do 8 sati.

Naravno da mi se stan nikada nije stigao zagrijati i vrlo brzo je navukao vlagu pa su zidovi pocrnili. Bez najave mi je ulazio u stan, a često mi nije niti rekao da je bio u stanu, ali sam to primijetio po prljavim koracima. Na terasi su godinama stajale božićne lampice koje nisu radile. Kada sam ih skinuo i pofarbao ogradu, gazda me izvrijeđao i naredio mi da vratim nove božićne lampice. A prije ovog super gazde, živio sam godinu dana u jednom stanu s gazdom. Dečko je bio mlad, ali nije mogao plaćati sve režije sam pa je trebao cimera. Tada sam i ja bio u sličnoj situaciji pa mi se prilika učinila idealnom.

No, cimer je bio sve samo ne cimer. Gasio je stalno grijanje kako ne bi imao velike režije. Nisam imao ni tople vode za istuširati se. Smeće nije iznosio van skoro 2 tjedna. Jednom sam odlučio napraviti eksperiment. Do vrha sam napunio vreću za smeće i čekao što će napraviti. Lik je nogom potisnuo smeće i bez beda ponovno tjedan dana puno isto to smeće.

Nikada nisam prijavio ovakve situacije i plaćanje poreza jer nisam znao kome prijaviti. Na internetu nisam našao niti jednu odgovornu osobu ili instituciju kojoj bih mogao podnijeti prigovor/žalbu za takva postupanja poslodavaca. Ni danas ne znam postoji li uopće netko tko je nadležan za ta pitanja, kazao je Marko za Dnevnik.hr.