Josipu Muratu prije devet godina transplantiran bubreg

Josip Murat iz Plomina, kojemu je 2006. godine transplantiran bubreg, pristao je razgovarati za naš portal u povodu Međunarodnog dana darivanja i presađivanja organa da bi ljudima uputio poruku: „Zdrav čovjek milijun problema,  a bolestan samo jedan. Zato čuvjate svoje zdravlje jer kada se pojave simptomi, onda je kasno“.

Njegov svijet se srušio 1991. godine kada mu je pri liječničkom pregledu zbog prelaska na novo radno mjesto otkrivena povećana koncentracija bjelančevina u urinu, što je ukazivalo na problem u radu bubrega. Medicinska prognoza glasila je da će mu za godinu – dvije trebati hemodijaliza.

„Do tada sam imao problema s čirom na dvanaestercu, ali igrao sam nogomet i na sve načine bio fizički aktivan. Međutim, pokazalo se da ni praškovi i „šamponi“ više ne pomažu kod čira i da ću i njega morati operirati. Tada sam se trgnuo i okrenuo zdravoj hrani i dodacima prehrani. Počeo sam piti Aloe veru i to mi je izliječilo čir, s čime više nisam imao problema, a pomoglo mi je i da hemodijalizu odgodim do 2002. godine“, ispričao nam je. 

Na transplantaciju je čekao četiri godine, dok jedne večeri iz bolnice na Sušaku nije stigao poziv da je bubreg spreman i da se operacija može obaviti. Je li odluka bila teška?

„Ne, nimalo! Ja sam čak odlazio kod doktorice Nele Sršen i raspitivao se za mogućnost transplantacije jer je u Italiji tada išlo brže, ali stigao je taj poziv i 6. veljače 2006. godine presađen mi je bubreg“, kaže on.

Uslijedilo je osamnest dramatičnih dana u kojima je presađeni organ odbijao funkcionirati. „Nekima proradi odamah nakon što mu ga „monitiraju“, nekima za dva – tri, pet dana. Kod mene je trebalo osamnaest dana. Danas funkcioniram normalno, vrlo sam aktivan, mene ćete rijetko vidjeti da sjedim, premda izbjegavam teži fizički rad“, priča on.

Čiji mu je bubreg presađen, ne zna jer liječnici pacijentu to ne kažu, ali pretpostavlja o kome se radilo. Slaže se s teorijom da pacijent s presađenim organom dobije i nešto od osobnosti donora. „Ja prženi krumpir i krumpir općenito prije niasm mogao smisliti, a danas poližem prste nakon nakon što ga pojedem“ , ispričao nam je.

S obzirom da lijekovi koji spriječavaju odbacivanje tuđeg organa imaju niz popratnih pojava, nastavio se zanimati za pravilnu prehranu i neke od njih uspio u koordinaciji s liječnicima eliminirati iz upotrebe.  Na tom je polju stekao veliko iskustvo.

„Treba se posveti sebi i spoznati svoje tijelo. Glad za nečim je signal da tijelu nedostaje neki sastojak, a ljudi onda najčešće posežu za nečim slatkim ili slanim što će ih na brzinu zaistiti i to je pogrešno. Tri najvažnije stvari su raznovrsna prehrana, dovoljno sna i redovita tjelesna aktivnost“, poručuje Josip Murat. (Tekst i foto: Robi Selan)