Kako je Jakovčić malvaziju zamijenio pivom
Ivan Jakovčić je najdugovječniji hrvatski politički lider. Kada ga je u siječnju 1991. godine Emilio Uljančić iz Poreča prvi put doveo na jedan sastanak tada još mlade i relativno nepoznate stranke Istarski demokratski sabor, toliko je bio uzbuđen da je sa sobom ponio odijelo i kravatu. U to vrijeme bivša država već je pucala po svim šavovima, a samo 30-ak kilometara dalje od sjevernih istarskih granica nekadašnja Europska ekonomska zajednica (EEZ) počela se transformirati u današnju Europsku uniju.
Osim što je najdugovječniji politički lider, a uz Vladimira Šeksa i najdugovječniji aktivni hrvatski političar, Jakovčić je jedini koji ideju europejstva principijelno zagovara od prvog dana svog političkog djelovanja. Stoga niti jedan hrvatski političar više od njega nije zaslužio sjediti u Europskom parlamentu.
Kada su ga novinari hrvatskog Playboya krajem 90-ih godina pitali što mu je najveća politička želja, Jakovčić je odgovorio da bi politički karijeru volio završiti kao zastupnik Euroregije Istre u EU parlamentu. Na veliku žalost osnivača i prvih ideologa IDS-a, Euroregija Istra (prekogranična regija koju bi činili Istarska županija iz Hrvatske, Primorje iz Slovenije i Općina Muggia iz Italije) još uvijek nije ostvarena, ali Jakovčić je ipak postao euro zastupnik, jedan od 11 hrvatskih europarlamentaraca.
Jakovčić utjecajan u grupaciji liberalnih stranaka
Da se na ovoj dužnosti snalazi kao riba u vodi mogli smo se uvjeriti iz prve ruke tijekom dvodnevnog boravka u Briselu, koje je za desetak novinara iz Istre organizirao Jakovčićev briselski tim. Naime, svaki europarlamentarac ima budžet iz kojeg može financirati svoj ured (što podrazumijeva tri suradnika u Briselu i dva u posebnom uredu u Puli), ali i brojne druge aktivnosti poput organiziranih grupnih posjeta Europskom parlamentu. Budući da je Nino vrlo utjecajan u ALDA-i, grupaciji liberalnih stranaka u EU parlamentu (iz Hrvatske su članovi IDS i HNS), osim svog budžeta, može koristiti i ALDA-in „stranački“ budžet, pa je u njegovoj organizaciji već nekoliko grupa posjetilo Brisel. Sredinom lipnja napokon smo i mi novinari došli na red.
Zbog brojnih obaveza, Jakovčić nije mogao cijelo vrijeme biti s nama, ali uspio nam je pokazati svoj ured u zgradi EU parlamenta, upoznao nas je s čelnim ljudima ALDA grupacije i odveo na večeru u svoju omiljenu briselsku pivnicu.
Da dobro ste pročitali – pivnicu! Kada je prije više od deset godina tjednik Globus u jednoj kratkoj crtici objavio da je Jakovčić na istarskoj fešti u zagrebačkom klubu Gjuro pio pivo, tadašnji istarski župan Globusu je poslao reagiranje i zatražio ispravak teške „klevete i laži“. „Vaši su me novinari mogli vidjeti samo s čašom malvazije, nikako s pivom“, napisao je u demantu.
Desetak godina kasnije Nino je demantirao vlastiti demant, i počeo piti pivo. Naime, kao osvjedočeni hedonist, kada već živi u gradu u kojem se proizvodi najbolje pivo na svijetu, Nino je odlučio malo ući i u svijet „sokova od ječma“. Sprijateljio se s vlasnikom čudesne pivnice Beer Mania, koja se nalazi u romantičnoj Chaussee de Wavre, nekoliko stotina metara od zgrade EU parlamenta. U pivnici se može birati između 400-injak vrsta piva i kušati odličan gulaš napravljen s dodatkom pive.
U sobi toalet i ležaj
Tu nam se pridružio i Jozo Radoš, euro zastupnik HNS-a, čiji se ured nalazi vrata do vrata s Jakovčićevim. Zanimljivo, Radoš je na raspolaganje dobio dvije kancelarije, a Jakovčić čak tri. Njegova je nešto manja od druge dvije ali zato što je dio prostora pretvoren u toalet, a u radnom prostoru ima i ležaj na kojem može odspavati kada se umori od obaveza.
U druge dvije kancelarije su njegovi briselski zaposlenici - Oriano Otočan, nekadašnji šef Kabineta župana i pročelnik za međunarodne odnose, te mladi Leo Budicin iz Rovinja i Jasmina Černeka iz Buzeta. U Jakovčićevom timu je i nekadašnji dopisnik HTV-a iz Brisela Željko Korpar. Njega zajedno plaćaju Jakovčić i Radoš, pa on za oba tima vodi odnose s javnošću, a pomaže i u organizaciji posjeta kao što je bio naš, pa najviše njemu i Viliju Rosandi iz pulskog ureda euro zastupnika Jakovčića možemo zahvaliti što nam tijekom boravka u Briselu nije nedostajalo „ni ptičjeg mlijeka“.
Svi oni zaslužni su što je Ivan Jakovčić službeno najaktivniji među svih 750 europarlamentaraca, što je veliko priznanje za njega, ali i Istru i Hrvatsku. Neke njegove inicijative, poput Rezolucije o Srebrenici, doživjele su i širi međunarodni odjek, glavni je EU izvjestitelj Jadransko-jonske strategije, trenutno je jako angažiran na priznavanju istarskog terana, a najnovija inicijativa mu je osnivanje Turističke zajednice EU, s obzirom da je turizam, prema njegovim riječima, jako zapostavljen u europskoj gospodarskoj strategiji.
Prije nego li smo prošetali EU parlamentom, Jakovčić nam je prepričavao zanimljivosti poput one da se ekstremno lijevi i ekstremno desni zastupnici najčešće slažu u stavovima i da daleko bolje surađuju nego na nacionalnoj razini. Saznali smo i to da je na ekstremnoj ljevici najstariji zastupnik, 94-godišnji Grk, koji još uvijek plače za Staljinom, da Marie Le Pen nije uspjela složiti grupaciju ekstremnih desničara pa njezina lista djeluje u klubu nezavisnih ili anegdotu o rasističkim zastupnicima talijanske Lege Nord, koji su na jedan zakon o voću uporno podnosili amandmane kojima su tražili da se iz svakog članka briše riječ „banana“.
Lažna uzbuna zbog nepostojećih škara
Inače, u Europskom parlamentu, zajedno sa zastupnicima i njihovim asistentima, zaposleno je oko 7.000 djelatnika. Hrvati za sada najviše rade kao prevoditelji, jer svaki parlamentarac govori svojim jezikom a u EU su 24 službena jezika među kojima i hrvatski. Zgrada je ogromna, kancelarije su smještene u uskim hodnicima, pa smo Jakovčića pitali kako se uopće snalazi u tim prostorima. „Prva dva mjeseca nije mi bilo lako“, priznao je.
U središnjem holu je improvizirani tv studio za direktna javljanja, caffe bar u kojem se okupljaju zastupnici i ostali djelatnici svih europskih nacija. U Parlamentu su najbrojniji Nijemci, ali Talijane i Grke se najčešće susreće. Šepure se u svojim šminkerskim odijelima i koketiraju sa Skandinavkama. Od ostalih hrvatskih zastupnika u zgradi parlamenta vidjeli smo jedino SDP-ovku Biljanu Borzan.
Ulazak u EU parlament za običnog smrtnika je nemoguća misija. Naš dolazak morao je biti najavljen dva mjeseca ranije i u zgradu smo morali ući u točno određeno vrijeme – ni 5 minuta prije ni kasnije. Nakon provjere dokumenata morali smo proći kroz detektor metala poput onih na aerodromima, a našu torbu su posebno pretražili jer se šefu osiguranja učinilo da je u njoj „snimio“ škare. No, nismo imali nikakve škare pa smo pretpostavili da su se dva predmeta u torbi posložila jedan preko drugog u obliku škara. (Eleonora Vlačić i Nenad Čakić)