Ima li čovjek pravo mrziti turiste i živjeti s kozama?

Iza suhoparne policijske informacije o utvrđivanju sumnje na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari i prijetnje, objavljene 31. srpnja na internetskoj stranici PU istarske, krije se susjedska svađa između dvije vrste mještana sela Orihi kraj Barbana. Na jednoj su strani oni koji smatraju da je budućnost u luksuznim kućama za odmor s bazenima na bivšim oranicama, a to su vjerojatno gotovo svi, i drugima, koji misle da mogu voditi alternativni stil života sa stadom od stotinjak koza, a to je čini se samo Mario Paus.

Čovjek koji je ovih dana privukao pažnju medija bacajući izmet i benzin u turističke bazene (tako se barem osnovano sumnja), izgleda kao osvjedočeni ljubitelj životinja za uzgoj. No, oni koji su u njegovoj blizini tvrde da nije u redu da ih u ispravnost svojih stajališta uvjerava mačetom i slanjem koza na ispašu po tuđoj zemlji.

"Ah, koze. Koze su moje i božje, više božje nego moje. Vidite kako su pitome, kako su drage i dobre, ma kakvu štetu bi one mogle raditi? To se desilo možda jednom, kada su susjedu zalutale u žito jer sam ja morao na brzinu negdje otići, ali bila je policija i sve smo riješili. Ne znam zašto delaju manikomijo", rekao je Paus prije tri godine novinarki Glasa Istre.

Prijetnje, bacanje kamenja, krađe jarića, razmazivanje izmeta, udaranja, šavovi po glavi...

U međuvremenu bilo je u Orihima svega i svačega. Prijetnji, bacanja kolaca i kamenja, krađe jarića, razmazivanja izmeta po cestama, udaraca bocom po glavi, šivanja u bolnici od 40 šavova... Na optužbe Paus je odgovarao da su koze korisne jer brstenjem čiste putove koje nitko ne održava.

Ljudi su toliko uložili u svoje kuće za odmor, a sad moraju trpjeti takvu štetu, žale se susjedi. Dodaju da zapravo ništa više ne obrađuju jer im sve usjeve pojedu Pausove koze.  

Tko zna, možda im neprilagođeni Paus dugoročno radi uslugu, Naime, i u Španjolskoj je svojedobno EU podupirala gradnju turističkih kapaciteta (baš kao kod nas gradnju bazena), i to naročito apartmana, no kad je ponuda premašila potražnju, cijene su počele padati, a apartmane su jeftino pokupovali njemački i britanski umirovljenici. Pritom su najmanje zaradili oni koji su se željeli baviti turizmom na obiteljskoj djedovini, te se pritom zadužili, a najbolje su prošli građevinari i mešetari nekretninama. (Kristian Stepčić Reisman)