Mala Ana cijelu noć sama provela u šumi
"Mama, mama…“, zazivala je plačno četverogodišnja Anamarija Zović kada su je uplašenu pronašli Mladen Kiković, tajnik DVD-a Pićan, inače zaposlenik Državne uprave za zaštitu i spašavanje u Pazinu i Silvano Smoković, predsjednik DVD-a Pićan. Bilo je to jutros oko 7,40 sati.
„Čuo sam lavež psa u onom smjeru“, rekao je Kikoviću oko 7,25 sati Dinko Šilić, slučajni prolaznik u Gračišću, pokazavši mu smjer odakle se čuo lavež psa. Tračak nade razveselio je Kikovića, koji je odmah nazvao Silvana Smokovića, te su zajedno otišli u potragu. Cijelim su putem zviždali psima i zazivali ime četverogodišnje Ane, nadajući se da će cjelonoćna potraga sretno završiti.
Strepnju i strah nisu mogli zatomiti, to više što su tražili četverogodišnju djevojčicu. Kada su, tristotinjak metara od Gračišća, na njihovo glasno dozivanje začuli tiho plačno zazivanje „mama, mama“, njihovo je srce sretno zakucalo.
Malena Anamarija Zović stajala je nepomično usred grmlja u šumici nadomak jednog vinograda, sama i preplašena. Njezini psi u tom trenutku nisu bili kraj nje. „Bila je uplakana i sva izgrebena. Stalno je zvala mamu, a kada sam je presretan uzeo u naručje, stisnula se uz mene, čvrsto me zagrlivši. Znala je da je njezinom strahovanju kraj“, kazao nam je Mladen Kiković. I dok je držao iznemoglu djevojčicu, Smoković je obavijestio roditelje Sandru i Davora Zovića te sve ostale da je Ana živa i zdrava.
Na pola puta do Lukeži, udaljenih dva kilometra od mjesta gdje je pronađena, uplašenu djevojčicu je preuzeo Mladen Nikšić, član Hrvatske gorske službe spašavanja i predao ju Đeni Bučić, načelnici Policijske postaje Labin, koja je također cijelu noć bila sa svojim timom u potrazi za nestalom djevojčicom.
„Da, malo smo umorni, najviše od strepnje, ali svi smo jako sretni“, kazala je Bučić, koja je djevojčicu predala sretnim roditeljima. Nakon što je liječnički tim ustanovio da je djevojčica dobro i da osim ogrebotina po ručicama nema nekih ozljeda, roditelji su nam dozvolili da napravimo jedan snimak malene Ane u naručju none Danice. Bila je mirna, samo su njene ogromne plave oči odavale umor zbog neprospavane i prestrašne noći koju je doživjela.
„Osjećaj kada ti nema djeteta se ne može opisati. Ali mi smo bili relativno mirni jer smo znali da su s njom i naša dva psa. S njima se Ana uvijek družila i oni su uvijek bili uz nju. Budući se nisu vratili vjerovali smo da su s njom i bilo nam je lakše“, kazao nam je otac Davor Zović. On je u petak operirao koljeno, ali ništa ga nije moglo spriječiti da zajedno sa suprugom Sandrom cijelu noć traži svoju kćerkicu.
Nikome još uvijek nije jasno kako se to desilo. Susjedi nam kažu kako je Anamarija uvijek bila u društvu sedmogodišnjeg brata Martina i da se nikada nisu odvajali. Očito je bio dovoljan trenutak da se djevojčica udalji. Pretpostavljaju da se igrajući sa psima našla na livadi kraj obiteljske kuće i hodajući po starom putu za Kostrčane došla do blizine Gračišća. Sretno su kući, nakon sat vremena, za malom Anom kući došli i njeni psi. (Tekst: Eleonora Vlačić, foto: Nenad Čakić)
