Istarske vinarke: Morale smo piti u brajdama da bi mogle raditi
Škuroj buri i snijegu na Učki usprkos, ili možda upravo zbog njih, ovogodišnje, peto po redu izdanje pićanske fešte „Martin bez etikete“ prošlo je u ugodnoj atmosferi pretakanja priča o vinu i vinarima. Kad vani brije, vino u toplome bolje klizi.
S time su se svi prisutni mogli složiti, dok su 21. studenog slušali priče o tradicionalnom istarskom vinarstvu, dakle ne onom industrijskom, već onom za osobne potrebe, onom koje se stoljećima njegovalo u gotovo svakoj istarskoj obitelji.
Ove godine susret je bio posvećen ženama, čija je uloga, kako je rekla Nuša Hauser iz Centra za nematerijalnu kulturu Etnografskog muzeja Istre, bila neodvojiva od poslova vezanih uz stvaranje vina.
O tome kako se nekad proizvodilo vino i što su sve one kao žene radile, govorilo je nekoliko gošći, što hobističkih vinarki, što supruga vinara koje su „zanat ispekle“ radeći u obitelji. Nježniji bi spol nekad zadesili samo tzv. lakši poslovi kao povezivanje, dok su drugdje i kopale, a na pitanje moderatorice Roberte Razzi je li se i u brajdama pilo, a ne samo mukotrpno radilo, jedna od vinarki – Marija Roce iz Sutivanca odgovorila je: „Pa normalno, kako bi se inače mogao sav taj posao napraviti“.
Govorile su još i Ljiljana Krulić, Biserka i Karmen Brenko, ali i neke radnice Agroprodukta Pula, odnosno njihovog vinskog podruma iz Vodnjana, koje su u taj posao uletjele prije više godina, i to ravno s Kosova, odakle su se doselili.
Uvijek dobro raspoložena Roberta Razzi publiku je uveseljavala svojim pametnim komentarima i upadicama, mogla se kupiti prigodna platnena torba, popiti dec vina, a druženje je zaključeno koncertom kantautorice Elis Lovrić. Centru za nematerijalnu kulturu partner u projektu bila je Općina Pićan. Projekt se sastoji od prikupljanja, bilježenja i predstavljanja istarske vinarske tradicije i običaja u riječi i slici. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)
