Davorka Smoković: Nije policija baš uvijek kriva
Ponukana vašim tekstom na portalu Istarski.hr od 4. veljače 2016. pod naslovom: “Raška načelnica: U istrazi požara policija nije bila temeljita“ autora Nenada Čakića, odvažila sam se uputiti vam otvoreno pismo svojevrsne obrane hrvatske policije uz dobronamjerno upućivanje na neke netočnosti u vašem tekstu, pa je to ujedno i ispravak nekih netočnih navoda.
S obzirom da sam puno godina radila i surađivala s policijom, da sam upoznala do i najmanjeg detalja način postupanja i pristup poslu mnogih policajaca, počevši od čelnika Policijske uprave istarske (pa i viših) preko načelnika policijskih postaja, načelnika svih sektora policijske uprave kao i neposrednih operativaca, držim da mogu mjerodavno govoriti o njihovom radu.
Odmah ću istaknuti da u našoj policiji radi jako puno časnih, moralnih, sposobnih i stručnih ljudi koji imaju volje za savjesnim i temeljitim obavljanjem svog posla. Osobno nemam niti jednog razloga da bih stala u obranu policije, ali zbog istine i zbog svega onog poštenog rada i naše zajedničke želje da se pravilno riješe predmeti i na koncu pronađu počinitelji kaznenih djela, da se pronađu dokazi i da za to odgovaraju pred sudom i zbog toga što policija javno ne smije reći ni komentirati ništa protiv višeg i važnijeg sudionika kaznenog postupka, onog koji joj je nadređen u kaznenom postupku u jednom dijelu, a to je državno odvjetništvo - to se usuđujem reći ja.
U vašem predmetnom tekstu ima određenih netočnosti i pogrešnih interpretacija koje idu protiv policije (u prenesenoj izjavi Paliska Bolterstein), odnosno njezinog rada (konkretnije: uvijek se radi o određenim ljudima jer predmete rješavaju ljudi, a ne zgrada, službeni pas ili pištolj ili službeni auto), a to ne odgovara stvarnom stanju, odnosno procesu i zakonitostima rada između policije, državnog odvjetništva i suda.
Posao policije je pronalaziti počinitelje kaznenih djela, istragu provodi državno odvjetništvo
Potrebno je znati da je posao policije pronalaziti počinitelje kaznenih djela, istragu kolokvijalno rečeno provodi državno odvjetništvo, za dokaze se brine državno odvjetništvo. Državno odvjetništvo odlučuje hoće li nekoga optužiti ili ne, državno odvjetništvo podiže optužnice i zastupa ih pred sudom. Dakle, ne predočuje dokaze pred sudom policija kao što se navodi u vašem tekstu. Državno odvjetništvo mora voditi računa o valjanosti dokaza i o njihovoj snazi kad nekoga optužuje.
Od saznanja da je počinjeno neko kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, policija o tome odmah izvješćuje državno odvjetništvo koje je nakon toga potpuni gospodar postupanja. Dakle, sve određuje državno odvjetništvo. Ako policija i podnese kaznenu prijavu, to nije nikakav dokaz na sudu i čak se i ne smije čitati.
Državni odvjetnik odlučuje što će s kaznenom prijavom, a ne policija. Ako dobro surađuju policija i državno odvjetništvo, jer trebali bi s obzirom da je cilj pronaći valjane dokaze i počinitelja privesti sudu, tada ni rezultat neće izostati.
Ali, dok god državni odvjetnici sjede u svojim toplim i sterilnim uredima, iako su se borili i tražili i dobili zakonsku ovlast provođenja istrage i dok god se iz tih svojih ureda ne spuste u često popljuvane, izvrijeđane, opsovane, ispovraćane, okrvavljene, pomokrene policijske prostorije u kojima s osumnjičenicima, često nasilnima, alkoholiziranima, drogiranima, poremećenima, istučenima, moraju raditi policajci, dok sami ne odu u pretrage u kuće, štale, dok na njih ne skaču i članovi obitelji i psi osumnjičenika, dok ne osjete kako izgleda pregled osobe, niti obdukcija, u baruštini pretraživati i tražiti nekoga ili nešto i pronalaziti ostatke leša, biti u zasjedi dilera koji ne preže od pucanja, pa čak ni na djecu policajaca, oni neće znati što znači stvarno provoditi istraživanje, suočiti se uživo s predmetom i spremiti se za sud.
Državni odvjetnik nije sveta krava
Državni odvjetnik nije sveta krava ni pred kime, a posebno to nije pred policijom. Policija mu je partner. Bez suradnje s policijom državni odvjetnik gotovo ništa ne može. Naravno, komotnije je zauzeti birokratski stav, često prepustiti radnje policiji čak i bez konkretiziranja što bi bilo potrebno, a i zgodnije je kasnije ako okrivljenik bude oslobođen reći da je policija zabrljala stvar.
Ja sam s policijom uvijek bila od samog početka predmeta i nikad na njih ne bih svalila krivnju za loš ishod na sudu jer za postupak pred sudom odgovorna sam bila ja, ali isto tako, nikad se nije dogodilo da policija ne bi postupila po bilo kojem mojem zahtjevu.
Kad se od mene tražilo čak i da lažem medijima da nisam dala jedan usmeni nalog policiji kako bi se sva javna galama perfidno prebacila na policiju, nisam htjela. Ne bi bilo pošteno i ona policija s kojom sam ja radila to nije zaslužila.
Ako državni odvjetnik nema dovoljno dokaza za optužbu po svom uvjerenju - neka ne optužuje, ali policija za to nije kriva. Državni odvjetnik mora znati što mu je potrebno da bi nešto dokazao, pa neka to i traži od policije, ako neće sam.
Raška načelnica kaže da je nezadovoljna kriminalističkim istraživanjem, ali da nije na njoj da radi policijski posao iz čega se može zaključiti da se nekako okrivljuje policiju. Trebala bi znati da istragu provodi državno odvjetništvo, a ako istraživanje, odnosno pojedine radnje povjeri policiji, tada ih treba nadzirati i njihov rezultat pomno pregledati i ocijeniti prije nego se upusti u optuživanje pred sudom.
Kao sudionica postupka na strani oštećenika nezadovoljna je nedostatnim ispitivanjem svjedoka i boljim razjašnjenjem navoda nekih svjedoka. I tu bi trebalo znati da optužnicu pred sudom zastupa državni odvjetnik, pa valjda je to vidjela i sama na sudu, on predlaže svjedoke, on ih ispituje, on mora dokazati određene činjenice, a za sve to treba biti pripremljen prije same rasprave, razgovarati već u istraživanju s ljudima, znati što vas čeka na sudu.
Nalaz forenzičara najvažniji je dokaz za optužnicu
Nalaz forenzičara Centra za kriminalistička vještačenja kod ovakvih kaznenih djela jedan je od najvažnijih dokaza. Bez toga se o optužnici ne može ni misliti. Pogrešan je vaš zaključak da je teoriju krim istražitelja, odnosno ključni dokaz Županijskog državnog odvjetništva (radi se o općinskoj nadležnosti) potkopala služba (Centar za krim. vještačenja) koja bi s njim trebala surađivati, što implicira da bi možda svakako trebali potvrditi stajalište državnog odvjetništva. Nije jasno koji je to dokaz krim istražitelja, a bez nalaza Centra. Surađivati - da, na način da po pravilima struke, savjesno i objektivno napravi vještačenje i nalaz dadne državnom odvjetništvu, ali ništa više ni manje od toga. Nije to pristrano servisno tijelo ni policije ni državnog odvjetništva. To su dokazi struke i na njima sud temelji presudu.
No, s vašim pitanjem u podnaslovu hoće li tko snositi odgovornost zbog traljave istrage sigurno će se složiti svi porezni obveznici koji će morati platiti to što se netko nije spremio za posao za koji je plaćen. Kad god u nekom poznatijem predmetu optužba uspije i presuda bude pravomoćno osuđujuća tada je za to zaslužan državni odvjetnik (donedavno je za sve uglavnom bio zaslužan jedan, od pozivanja na kavu u ured i traženja snimki iz poznatog restorana pa do uhićenja pred kamerama, izjavama na tiskovnim konferencijama o kavama od više tisuća eura dok sve nije palo u Strasbourgu), a kad dođe do oslobađajuće presude tada je policija traljavo obavila posao ili je sud korumpiran.
Čudno kako državno odvjetništvo nikad nije ništa krivo i sve vrhunski uspješno obavlja. Kako se na sud nekako baš i ne smije, onda je dežurni krivac policija. A u našoj policiji radi jako puno veoma stručnih ljudi i pravih kriminalista po vokaciji.
Slučaj policajca iz Osijeka koji se morao ispričati starici
Koristim priliku da izrazim svoje žaljenje, a istovremeno dam potporu i policijskom službeniku iz Osijeka (iako ga ne poznam) koji je u nedavno doista proturječnom i nejasnom postupanju svojih nadređenih morao uputiti ispriku osobi nad kojom je potpuno zakonito i pravilno izvršio službene radnje zaustavljanja, uhićenja, pokušaja identificiranja. Utvrđeno je od strane MUP-a i državnog odvjetništva da je čovjek postupio zakonito i po pravilima policijskog postupanja i onda, nakon čudnovate medijske galame, dolazi do shizofrenog obrata i mora se ispričat počiniteljici prekršaja, ma tko ona bila i ma koliko godina imala. Da čovjek doslovno pukne. Kazalište apsurda. Kad su već za nju plaćali kazne, onda su previdjeli da je počinila i prekršaj kojim je na javnom mjestu vrijeđala službenu osobu dok je obavljala službenu radnju, pa su trebali platiti i to.
Možemo zamisliti kako bi se taj policajac proveo da nije tako postupio, a da je npr. bio na „piku“ svom šefu ili da je bio u situaciji mobingiranog kako to možemo čitati ovih dana iz pravomoćne presude Županijskog suda u Puli kojom se konačno javno i hrabro (ipak) cijelom urbi et orbi obznanjuje da je načelnik Policijske uprave istarske, dakle jedan od najviše pozicioniranih čelnika u MUP-u sramotno vršio mobing nad drugim policijskim dužnosnikom. Mobing je svojevrsno zlostavljanje, zakonom propisano diskriminiranje. To je i prekršaj, a moguće je počinjeno i kazneno djelo zlouporabe položaja. Hoće li državno odvjetništvo reagirati i postupiti revno, savjesno i temeljito, sine ira et studio? Živi bili pa vidjeli.
Zahvaljujući policajcima RH je mirna i sigurna zemlja
Hrvatski policajci zaslužuju bolje i više. Prvi su bili na prvim crtama obrane u Domovinskom ratu, prvi su u prirodnim katastrofama, prvi u ovim migrantskim problemima i zbjegovima, na broju 112 sve ide na njih, prvi su u jednoj mučnoj i ružnoj situaciji morali ići protiv svojih kolega boraca na Markovom trgu, oni su ti koji su osvjetlali obraz i ponijeli najveći teret savršenog osiguranja javnog reda i mira u RH prilikom dolaska Sv. Oca sv. Ivana Pavla II. npr. I to više puta, oni ponosno brane boje naše zemlje u Lurdu. RH još uvijek je mirna i sigurna zemlja. Zahvaljujući najviše našoj policiji, točnije policajcima. U svakom žitu ima kukolja, ali svaljivati krivnju zbog oslobađajućih presuda na leđa policije, makar i djelomično, a najčešće se to tako može iščitati, jednostavno nije fair i ne odgovara istini. (Davorka Smoković, bivša općinska državna odvjetnica)
