Darko Rundek, trubadur balkanske apokalipse u Lamparni

Dupli viski s kolom, i onda još malo viskija na vrh, naručio je Darko Rundek turu prije nego što su se začuli prvi taktovi „Apokalipsa“, hita koji je 1990-ih godina bivšem frontmenu kultnog Haustora donio regionalnu slavu. S cigaretom u ustima i gitarom pod rukom, Isabel na violini i Ducom Vranićem na klavijaturama Rundek je potvrdio svoj renome apokalitičnog trubadura balkanske dekadencije.

Sredinom devedesetih „Apokalipso“ je bio standardan repertoar istarskog kluba studenata u Rijeci, no bilo je među članstvom onih kojima se doslovce okretao želudac na njegov spomen, koji su tvrdili da takvom melosu nije mjesto u Istri. Rundek ti je u pravilu ili zakon ili ti ide na živce. Ima doduše, i onih poput mene, kojima nit' je vrhunac, nit' je totalni „off“, ali ga cijene zbog Haustora i hrabrosti da u olovna vremena funkcionira kao glazbeni Čaruga.

Dakle, posjetitelji KuC-a „Lamparna“ u Labinu odgledali su 16. travnja Rundeka i njegov Cargo Trio u jednom komornom izdanju, pri čemu je ipak, kad su se začuli prvi taktovi Haustorove „Uzalud pitaš“ cijela stvar postala nalik stadionskoj atrakciji. Slično je bilo i kad su krenule „Ruke“ iz posthaustorovske faze. Nekima su kod tih numera falili bas-gitara i bubanj, odnosnio čvršći ritam, no karakterističan Rundekov vokal ipak je odradio 70 posto posla.

Rundek se, ne znam čime potaknut, zapitao zna li netko od prisutnih neku stvar s novog albuma „Mostovi“, koji zapravo promovira ovom prilikom u Labinu, na jedinom istarskom koncertu u sklopu turneje. I doista, bilo ih je koji znaju, i aktivističko aktualnu „Ima ih“, koja se tiče izbjeglica i svih obespravljenih, poetičnu „Don Juan“ i sve one druge lagane, mistične i jednostavno tako tipično Rundekov(sk)e balade. Nisu to možda dovoljno pokazivali, lelujajući opčarani malim pivama (velikih nisu imali na šanku).

Na koncu, nije prošlo bez politike. Rundek se deklarirao kao antifašist, ali je prepričao i jednu zgodu s nedavnog koncerta u Karlovcu, čija poanta nije bila do kraja jasna, ali se svodila ne štetnost pretjeranog pojednostavljivanja koje završava u šaketanju. Prije Rundeka nastupila je Sara Renar, hrvatska Joanna Newsom, psihodelični folk kind of thing.

Sve u svemu, 16. travnja u „Lamparni“ nikome nije ništa falilo, osim „Ene“, koju se nije smjelo preskočiti. Nismo mi tvoji sinovi, zapamti to Rundek! (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)