Dnevnik nogometnog navijača: Od svih vina najbolji je Paulaner
Vrijeme do utakmice sa Španjolskom u Bordeauxu iskoristio sam u upoznavanju Girondea, najjače francuske vinske regije. Za sve koji dođu u ovaj departman svakako vrijedi posjetiti gradić 35 km sjeveroistočno od Bordeauxa. Saint-Emilion je, uz Medoc, Graves i Pomerol, jedno od glavnih područja uzgoja crnog vina Bordeaux. Osnovne sorte grožđa koje se uzgajaju su Merlot i Cabernet Franc s relativno malim količinama Cabernet Suvignona. Ova regija opskrbljuje vinom gotovo cijeli svijet i upravo je fascinantno kako je svaki hektar zemljišta iskorišten za vinovu lozu. Na trenutak pomislite da je cesta kojom se vozite jedini dio zemlje na kojem nisu posađeni trsi.
Ovdje se vino proizvodi još od doba Rimljana, a posljednjih godina, pored prodaje vina veliki biznis postao je i turizam pa se za turiste iz cijelog svijeta organiziraju vinske ture, a lokalni seljaci zarađuju od vina i iznajmljivanja apartmana.
Ja osobno sam veći ljubitelj piva nego vina, iako sam u posljednje vrijeme, zbog zdravlja, počeo piti i vina. Preferiram crna vina tako da ću lako naći nešto po svom ukusu, naravno ne previše skupo jer nisam toliki vinoljubac da bih izdvajao puno novaca za vino. A u Saint-Emilionu ljubitelji dobrog vina mogu birati od botilja po 3 eura do berbe iz 1931. godine za 1.025 eura za jednu bocu. Vino je dobro uz dobru hranu ali za ubiti žeđ meni je pivo ipak zakon. Stoga sam u centru Saint-Emiliona, a bio sam žedan jer smo ujutro u selu gdje spavamo isprobavali tamošnje sireve i kobasice, - naručio Paulaner. Oko mene svi piju francuska vina, a ja u ruci držim kriglu njemačkog piva. Izgledao sam kao da na Baščaršiji naručim pržene lignje.
Poslije sam za susjednim stolom vidio grupu irskih navijača kako i oni drmaju po pivu, pa sam se odmah manje osjećao kao uljez.
Ono što mi je zapelo za oko su neodržavane fasade kuća. Iako su bogati, očito ne drže do obnova svojih fasada već radije ulažu u nešto drugo. U seoskoj trgovini vidio sam ogromne mlade krumpire što me podsjetilo da u Labinu rijetko gdje možete kupiti dobar krumpir.
Puno se jede guščje i pačje meso, a prvu večer smo kao lokalni specijalitet jeli pečeni krumpir i mljeveno meso od patke, nešto poput musake. Zanimljivo je bio predjelo - cikla i sir koji se zajedno mažu na kruh. Simpatičan je i naglasak kojim lokalci pričaju engleski, oni rijetki koji ga znaju. Kada ih slušam pomislim koliki su genijalci bili autori slavne britanske serije "Alo, alo". Njihovi glumci su vrlo autentično skinuli taj naglasak. (Iz Bordeauxa Nenad Čakić)
