Referendum u Velikoj Britaniji pobjeda je demokracije i dobar za EU
Referendum o izlasku Velike Britanije iz EU-a pobjeda je demokracije te je dugoročno dobar i za samu Europsku uniju, bez obzira na pobjedu izlaznog tabora. Ne mislim pritom samo na skup institucija ili pravnu osobu (a taj status zapravo ima samo Europska komisija), već i na njene građane, koji su pokazali da ne žele vječno biti pasivni promatrači fluidnih elita i nedodirljivih birokracija.
Isto tako, ne žele da ih se preodgaja, da ih se kroz projekte uključivanja ili dizanja svijesti o ovom ili onom tretira kao poluzaostale gorštake. EU iz ovog događaja mora naučiti lekciju, biti bliža prosječnom građaninu, spontanija i manje opsjednuta vlastitom veličinom. O otuđenju EU-a od vlastitih građana mnogo se raspravljalo. Od svog nastanka, EU je konstantno u krizama, uvijek netko negdje predviđa njen raspad. Ipak, on se dosad nije dogodio, a EU je uvijek izašla jača. Kao da je u toj nadnacionalnoj tvorevini zaživio neki novi mehanizam (neki ga nazvaše deliberativnom demokracijom).
Građanima Velike Britanije treba čestitati na hrabrosti i odlučnosti, na sposobnosti da se donese odluka tamo gdje bi se trebala donositi – među građanima. Referendum je jedan od posljednjih ostataka izravne demokracije koji je preživio žrvanj suvremenih predstavničkih demokracija i dobro da se netko sjetio iskoristiti ga. Ružna strana priče, više za Britance nego za EU, je u tome što će slijediti neumitno razočarenje. Par sitnih stvari bit će bolje, masa loših ostat će ista, a neke dobre nestat će.
EU je kažnjena prvenstveno zbog globalne ekonomske krize, koju dobrim dijelom i nije sama izazvala. Prosječan Britanac ne može naći pristojan posao, pa da bi preživio radi djecu i uzima socijalnu pomoć. Uvjeren je da mu je posao ukrao Poljak i Litvanac. Međutim, u istoj su gabuli i Kanađani i Novozelanđani, a oni nisu u EU. U čemu je pak tamo problem? EU je u britanskoj kampanji pretvorena u crnog vraga, koji je uspješno istjeran, no čime ispuniti vakuum? Kojom pozitivnom idejom doći do blagostanja, kojeg je navodno EU opstruirala?
Povratkom na zajedničko tržište Commowealtha? Pa zbog njega su zapravo Britanci i ušli u EU, nakon što su shvatili da im proizvodi nisu konkurentni u bivšim kolonijama. Ujediniti se s SAD-om, kojem je Britanija puno korisnija u EU nego izvan njega? Biti okrenut samom sebi, povući se u izolaciju? Jedna od uobičajenih eurofraza upućena novim članicama bila je je ona o velikim izazovima, eufemizmu za velike probleme. Tu gorku pilulu sad mora sama progutati. (Kristian Stepčić Reisman)
