Odlikovanje Štedula i Drndića nije skandalozna, nego administrativna odluka
Odlikujući partizana Ljubu Drndića i emigranta Nikolu Štedula predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donijela je jednu, u pravom smislu riječi, predsjedničku odluku. U hrvatskom političkom sustavu predsjednik države ima integrativnu funkciju. Za razliku od sabora, u kojem se očekuju ideološka i svaka druga prepucavanja, ili Vlade, koja mora provoditi svoju politiku usprkos i unatoč pritiscima javnosti, predsjednik je tu da bude ujedinjujući faktor.
Ustavom je zamišljen kao netko tko balansira između Sabora i Vlade, izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti. Odgovoran je za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Da vrlo ozbiljno shvaća tu svoju ujedinjujuću ulogu Grabar Kitarović je pokazala još u vrijeme prepucavanja Mosta i HDZ-a, kada ih je pozvala da se „prihvate posla“. Na tom je tragu i odluka o dodijeli odlikovanja Štedulu i Drndiću.
Sličan je bio i Josipović, umjeren i promišljen, zbog čega su ga opisivali kao mlakog i neodlučnog. Stjepan Mesić bio je drukčiji, ali bile su tada i druge političke okolnosti i zakonski okvir. Normalno je da su neki, prije svega Savez antifašista, odluku Grabar Kitarović o davanju počasti Štedulu dočekali na nož, no to tako mora biti. Jedno je biti član organizacije koja se bavi zagovaranjem i čuvanjem nečijih prava, a drugo predsjednik izabran na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem. (Kristian Stepčić Reisman)
