OPG Šahdanović proglašen najboljim hrvatskim OPG-om za 2016. godinu
OPG Šahdanović, u vlasništvu Umihane Šahdanović iz Čepić polja, proglašen je najboljim hrvatskim OPG-om za 2016. godinu. Izbor je napravljen u sklopu projekta Zlata vrijedan 2016., u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i Večernjeg lista, te uz sudjelovanje Udruge gradskih županija i HRT-a.
Obitelji Šahdanović nagradu je 2. rujna uručio tehnički ministar poljoprivrede Davor Romić na Državnoj ergeli Đakovo koja obilježava 510 godina postojanja i 210 godina lipicanskog uzgoja.
Uz nagradu Zlata vrijedan, OPG Šahdanović je pripala i nagrada od 30.000 kuna. Drugu nagradu i 20.000 kuna osvojio je OPG Dubravko Pernjak iz Kolana na Pagu, a treću nagradu i 10.000 kuna OPG Emina Burek iz mjesta Mostari u Zagrebačkoj županiji. Mladom nadom proglašen je OPG Josip Pintar iz Gornjeg Kosina. Njemu je pripala i nagrada od 10.000 kuna.
Atif i Umihana Šahdanović su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Čepić Polju pokrenuli 2004. godine.
Atif je 18 godina radio u ugljenokopu Tupljak a onda je, kao mladi umirovljenik, u dobi od 46 godina, 1999. otišao raditi na farmu krava u Veronu.
Znao je dobro u što će uložiti novac koji je donio kući. Ako gazda u Italiji može uzgajati krave, što ne bi mogao i on? U dvije godine naučio je što i kako treba raditi. I kupio je Atif pet-šest krava, smjestio ih u “podstanarstvo”, u unajmljenu staju jer vlastite nije imao, započeo je priču o njima Večernji list.
– Ma nismo imali ni jedan lanac za vezati kravu, a kamoli što drugo. Započeli smo ovaj posao iz stana – kaže pa dodaje kako su uz štalu u Pićnu unajmili i staru kuću jer drukčije goveda i ne bi mogli držati.
Nakon dvije-tri godine došla je u Istru 21 “strankinja” – 21 junica koje je Šahdanović kupio u Njemačkoj. Godine su nabrzo proletjele, a u štali je već bilo 130 grla. I nisu bile podstanarke. Atif i njegova Umihana, bračna družica koju pod tim imenom ne zna valjda nitko na cijelome planetu – ni u Istri ni u rodnom im Gradačcu u BiH iz kojega su otišli početkom osamdesetih – jer ju svi oduvijek zovu Zlata, kupili su u Polju Čepić zgradu propale Agro Učke, koju su još tridesetih godina sagradili Talijani i gdje su nekoć bili farma i stanovi za radnike. U tom zdanju podno Učke, na Čepićkome polju, u mjestu gdje se “sudaraju” planinska i mediteranska klima, zbog čega su radi zaštite od bure posađene topole, smjestili su Šahdanovići svoje blago – krave motafonke, nakon boškarina najzastupljenije govedo istarskih pašnjaka, čija je odlika kvalitetno i mlijeko i meso.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nazvano po Umihani registrirali su 2004., a godinu kasnije staja je bila useljena. Ispočetka su se usmjerili na proizvodnju mlijeka koje je od njih otkupljivao PIK Rijeka. No, zbog neizvjesne i loše situacije u mljekarstvu odlučili su započeti preradu i tržištu gladnome dobrih proizvoda ponuditi kvalitetne sireve i jogurte. I zato je valjalo smanjiti stado, da imaju mlijeka koliko mogu preraditi. Danas Šahdanovići imaju 50 krava i 22 junice.
Na gospodarstvu je sedmero zaposlenih. A u svojoj mini sirani, koja opet nosi ime po Atifovoj ženi i zove se “Zlata”, uvijek imaju četiri-pet tona sira. Otvorili su je 2011. godine. Glavni “krivac” za skutu, svježi sir, obični i jogurt s probioticima, škripavac, sir s tartufima, polutvrde i tvrde sireve, ali i ribanac čiji kolutovi teže po 18 kilograma, jest Nermina Prizrenović, Zlatina i Atifova kći. Ta frizerka po struci odlučila se posvetiti proizvodnji sira.
Mlađa Nerminina sestra Nihada Žiković, koja živi u Novigradu, odrađuje ljetne manifestacije i sajmove. Brat Nermin je “voditelj štale”, zadužen još i za spremanje hrane za stoku. Šahdanovići na gotovo 100 hektara siju kukuruz, djetelinu i ječam. Kada je suša, hrane za svoja goveda nemaju dovoljno pa je moraju dokupiti. Njihove su krave vani na ispaši, za lijepoga vremena i do studenog. Pripust je prirodni, a na farmi je i licencirani bik. Mušku telad i junad prodaju, žensku zadržavaju. Imaju staro izmuzište za krave jer ono novo, plaćeno 52.000 eura, nikako da im stigne.
