Pogledajte gdje se u Istri isplaćuju najbolje plaće
Čudno, ali statistički točno: od svih istarskih općina i gradova, najveću su prosječnu plaću u 2015. godini isplatile tvrtke i obrti sa sjedištem u Općini Raša. Prema podacima Fine, prosječna neto mjesečna plaća u raškim je firmama iznosila 8.402 kune. Daleko iza nje, na drugom mjestu, još je jedna općina koju uglavnom ne povezujemo s bogatstvom, a to je Lupoglav. Tamo su tvrtke isplaćivale 'skromnih' 6.579 kuna, a na trećem je mjestu Rovinj sa 6.185 kuna prosječne neto plaće. Naravno, koliko god brojke zvuče poticajno, vjerojatno ne održavaju prave životne prilike u toj općini.
U Finin izračun, naime, ne ulaze prihodi osoba koje žive u Raši, ali primaju plaću od poslodavaca registriranih u drugim gradovima, kao ni oni bez ikakvih prihoda. No svejedno, očito je da nešto ili netko poprilično diže prosjek, jer se prosječna mjesečna neto plaća u drugim istarskim općinama i gradovima kreće od 3.500 do 5.000 kuna. Mogli bismo pretpostaviti da se radi o tvornici cementa Holcim, ali teško je sa sigurnošću tvrditi. Inače, u Raši je 2015. bilo registrirano 42 poduzetnika koja su zapošljavala 356 osoba, u Lupoglavu 17 s 283 radnika, a Rovinju 829 s 4.440 zaposlenih.
Na četvrtom je mjestu Vodnjan, gdje su tvrtke isplatile 5.560 kuna prosječne mjesečne neto plaće. Slijedi Poreč s 5.359 kuna, Ližnjan s 5.231 te Pula s 5.081 kuna. Na osmom je mjestu Umag s 5.070 kuna plaće, devetom Kršan s 5.022 te desetom Buzet 4.976 kuna.
Na dnu liste su Općina Marčana, gdje su poduzetnici isplatili prosječnu plaću od 3.043 kune, zatim Svetvinčenat s 3.091 te Gračišće s 3.376 kuna.
Sasvim druge prilike u Istri oslikavaju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema dokumentu 'palačinkastog' naziva „Mapiranje i procjena geografske raspodjele rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za mala područja RH“, ispada da je Raša, uz Vodnjan, Pazin, Lanišće, Motovun, Oprtalj, Grožnjan, Brtoniglu, Kaštelir – Labince, ali i Kršan – jedna od općina s najvećom stopom rizika od siromaštva po tzv. dohodovnoj metodi.
Razlika između podataka Fine i DZS-a je u tome što je prva računala prosječnu plaću koju firme u pojedinoj općini isplaćuju, neovisno o tome gdje žive osobe koje ju primaju, dok je DZS na temelju ankete, podataka iz Popisa stanovništva i statističkog modela simulirao broj osoba koje imaju dohodak ili potrošnju ispod praga rizika od siromaštva. Dakle, ne radi se o stvarnom broju siromašnih, već okvirnom pokazatelju. Prema istom dokumentu, odnosno anketi o potrošnji kućanstava proizlazi i da je riziku od siromaštva više izložen stanovnik Istre, nego šire riječke regije ili Grada Zagreba. (Kristian Stepčić Reisman)
