Dr. Slavko Krajcar: Od prodaje HEP-a mogu svi profitirati

Prof. dr. sc. Slavko Krajcar, energetski je stručnjak i profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva u Zagrebu. Obnašao je mnoge javne dužnosti i napisao više od 150 znanstvenih i stručnih radova. Bio je voditelj brojnih razvojno-istraživačkih projekata, od kojih se većina primjenjuje u praksi. Inače je i bivši dekan FER-a, rodom iz Krajcar brijega (općina Žminj), "u slobodno vrijeme" vodio je i ugledni Čakavski sabor.

Utemeljitelj je i bio voditelj škole Diploma Study in Management, te stručnog studija Training Centre for Energy Trading pri Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Ovaj istarski znanstvenik, jedan je od najupućenijih poznavatelja prilika u tom sektoru, te je upravo to razlog našeg poziva za komentar u svezi nedavnog Vladinog prijedloga prodaje dijela HEP-a.

*Što je Hrvatska dobila prodajom Plomina 2?
- Hrvatska elektroprivreda nije nikada prodala Plomin 2 već je tada (krajem prošlog stoljeća) u gotovo bezizlaznoj situaciji vezanoj za izgradnju i troškove započete elektrane, za dovršetak izabrala partnera iz Njemačke (RWE). HEP je kao svoj ulog dao procijenjenu vrijednost do tada izgrađenog postrojenja, a RWE je dao potrebna financijska sredstva za uzimanje kredita za dovršetak. Kredit je dobiven po vrlo povoljnim uvjetima temeljenim na rejtingu partnera RWE. Elektrana je završena u vrlo kratkom roku i stavljena u pogon.

Za vođenje je elektrane formirano posebno poduzeće Plomin II i to s po 50% vlasništva. Elektrana je bila van sustava HEP-a kao nezavisni proizvođač (IPP - Independent Power Producer) s ugovorom o otkupu proizvedene energije (PPA - Power Purchase Agreement), po modelu SVT – sagradi, vodi i transferiraj (BOT - Build, Operating and Transfer). Za održavanje i pogon elektrane koristile su se usluge TE Plomin I. Elektrana je u zajedničkom vlasništvu radila 15 godina, te je prošle godine, bez naknade, predana u 100% vlasništvo HEP-a. U to je vrijeme to bio vrlo inovativan način ugovaranja i nepoznat u ovim područjima. No, pored toga projekt je bio osporavan i obilježen kao svojevrsna izdaja hrvatskih interesa. Projekt se pokazao kao iznimno dobrim za RWE, HEP, ali i za Hrvatsku.

Očekuje se da će elektrana raditi, uz redovito održavanje, još barem četvrt stoljeća i sudjelovati u stvaranju ukupnog hrvatskog blagostanja. Iako elektrana po svojoj tehnološkoj koncepciji pripada elektranama iz kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, ona po svim parametrima, osim stupnja iskorištenja, u potpunosti odgovora današnjim standardima koje smo ulaskom u EU prihvatili. Elektrana proizvodi električnu energiju po tržišno konkurentnoj cijeni i spada u iznimno važne elektrane hrvatskog elektroenergetskog sustava (proizvodnja oko 15% proizvodnje HEP Proizvodnje d.o.o.) Slijedom vrlo dobrih iskustava s RWE-om HEP je formirao novo zajedničko poduzeće za nova ulaganja u susjednim zemljama. Ovaj primjer suradnje mogao bi biti dobro iskustvo za slične projekte u Hrvatskoj, ne nužno samo u energetici.

Fer vrijednost

*Koliko danas vrijedi HEP?
- Da bih vam to mogao odgovoriti, trebao bih imati ili čarobnu kuglu ili, radije, nešto novaca da naručim procjenu HEP Grupe od nezavisnih konzultanata. Upravo će ovo drugo, prije objave prodaje, napraviti Vlada RH pa ćemo to i saznati. Sve prije toga je špekulacija u koju se ja ne želim upuštati. Svaka imovina ima određenu vrijednost. To može biti nabavna vrijednost, knjigovodstvena vrijednost (nabavna umanjena za akumuliranu amortizaciju), tržišna vrijednost, i na posljetku tzv. fer vrijednost. Upravo ova zadnja jest i najčešća za IPO. Valja napomenuti da procjena vrijednosti poduzeća nije egzaktna brojka, već da procjena predstavlja raspon vrijednosti.

Zašto raspon? Procjena se temelji i na čvrstim brojkama, poslovanju u prošlosti, ali i na pretpostavkama budućeg poslovanja društva, te se stoga što pretpostavke mogu odstupati od stvarnih rezultata, treba provesti analizu osjetljivosti kojom se na dolazi do raspona vrijednosti određenog poduzeća. Često se za procjenu koristi metoda tzv. diskontiranog tijeka novca (DCF - Descounted Cash Flow). Navedena metoda temelji se analizi financijskih izvješća poduzeća u sadašnjosti i pretpostavljenoj budućnosti svedene na sadašnju vrijednost, uz pretpostavku da će društvo trajno (ili dovoljno dugo) raditi.

Drugim riječima, određeno poduzeće vrijedi onoliko koliko danas vrijede budući novčani tokovi koje će to poduzeće generirati. Koliko će to biti? Saznat ćemo kada se objavi prospekt HEP-a, ako u međuvremenu Vlada ne odustane od prodaje dijela HEP-a, što je već viđeno u prošlosti. Prospekt je jedan od važnijih dokumenata prije IPO-a. U njemu stoje sve propisane informacije o poduzeću koje bi potencijalno zainteresirani kupac dionice morao znati kako bi donio odluku isplati li mu se ulagati. Nakon toga kreće prikupljanje ponuda i prodaja dionica. Trebamo znati da se početna cijena može značajno mijenjati nakon što se dionicama počne trgovati i tu valja biti oprezan. To se prije svega odnosi na pojedince koji žele participirati.

Na kraju valja kazati da ne postoji konzultant koji kvalitetnom studijom može amnestirati sadašnjeg vlasnika, državu, od donošenja odluke. K tome, valja znati da Vlada neće niti za jednu odluku dobiti pljesak izbornog tijela, poglavito ne u Hrvatskoj, gdje se svaka namjera odmah gleda samo s „crne strane“. No, postoji politička odgovornost za budućnost. Stoga je politički dogovor svih dionika nužan da bi, što je moguće manje, u budućnosti razgovarali o učinjenom ili neučinjenom u prošlosti.

*Tko bi ga mogao preuzeti?
- Prije svega moramo jasno kazati da se HEP ne preuzima već se samo dijelom otkupljuje vlasništvo. Prema sadašnjim intencijama Vlade RH to je iznos 25% minus jedna dionica. Nakon raspisane inicijalne javne ponude (IPO - Initial Public offering) vidjet će se interes i tko taj interes ima. IPO je otvoren i može ga upisati svatko od nas, te svi drugi subjekti iz financijske ili poslovne domene, ne samo u Hrvatskoj. Što se tiče građana valja vidjeti hoće li za njih (ili dio njih) biti dan diskont, kao što je činjeno za neke druge IPO-e u Hrvatskoj.

Kada do toga dođe HEP se neće razlikovati od gotovo svih elektroprivrednih kompanija u EU. HEP će postati kompanija koja će biti izlistana na burzi. Poslovat će po jasnim i transparentnim pravilima i, nadajmo se, postati atraktivan za ulaganje ili partnerstvo i u budućnosti. Pogledamo li u susjedstvu, vidjet ćemo da su sve elektroprivredne kompanije, koje su u prošlosti bile u državnom vlasništvu, već prošle taj put. Npr. talijanska kompanija Enel danas je u vlasništvu države samo 25,5%, francuski EDF 83%, njemačke kompanije RWE i E.on imaju vrlo diversificirane vlasnike (pretežno fondove i to u manjem dijelu njemačke), austrijski Verbund nešto više od 50% u državnom vlasništvu itd.

Obnovljivi izvori

*Što Hrvatskoj nakon prodaje HEP-a još preostaje?
- Suprotno javnoj percepciji u RH, još ostaje mnogo toga za prodaju. Prema nedavnom popisu Hrvatska u svom vlasništvu ima preko milijun nekretnina, u 440 poduzeća ima dionice, u 220 ima poslovne udjele itd. Hrvatska je po vrijednosti financijske imovine države među europskim rekorderima. Ne čudi stoga što gotovo svako izvješće međunarodnih institucija o Hrvatskoj naglašava potrebu ubrzanja privatizacije. Neka vlasništva i upravljanja nisu imanentna državi u tržišnoj ekonomiji. Kako će naše vlade o tome u budućnosti odlučivati pustit ćemo njima i izboru građana.

Ipak ne smijemo zaboraviti i dozu realnosti jer se privatizacija “obiteljskog srebra”, kako državnu imovinu doživljava dio javnosti, povijesno često nailazila na snažnom protivljenju interesnih skupina, ali i populizmu hrvatskih politika. Javna je percepcija da valja sve zadržati i da treba samo bolje upravljati. Problem je da se to baš i ne događa. No, da kažemo i to, nije to samo naš problem. Nedavno je objavljena studija za članice EU u kojoj se daje usporedba uspješnosti upravljanja javnog spram privatnog. Rezultati su «porazni» za gotovo sve zemlje EU jer su državna upravljanja lošija po efikasnosti u prosjeku za 20%, a posebice to vrijedi za Hrvatsku, gdje je taj iznos 40%.

Država se već godinama pokušava odrediti prema tom problemu. Vjerujem da će formiranjem Ministarstva državne imovine taj problem imati visoki Vladin prioritet i da će doći do privatizacije sve one imovine koja ne spada u kategoriju strateških društava (gdje ih prema sadašnjem popisu ima šezdesetak) i da će doći do značajnije aktivacije te imovine poradi njene bolje tržišne aktivacije.

*Zašto nije RH u 20 god sagradila više od jedne elektrane?
- Ne bih se složio s vašom konstatacijom. Ako mislite na HEP Grupu u to je vrijeme  izgrađen Plomin 2 (210 MW), dva bloka u TE Zagreb (320 MW), HE Lešće (40 MW), revitalizirane su HE Dubrovnik i HE Zakučac (uz povećanje snage), pred puštanjem je u redoviti pogon novi blok TETO Sisak (230 MW) itd. Pored toga mnogo je sagrađeno van sustava HEP Grupe. Kao što se već dobro zna mi smo u potpunosti liberalizirali tržište električne energije i svaki poduzetnik, koji promišlja dugoročna ulaganja, može sagraditi novu elektranu i njezinu proizvodnju ponuditi je tržištu. Istina, zadnjih je godina, ne samo u Hrvatskoj, ulaganje u energetiku, zbog liberalizacije tržišta i viška ponude, postalo manje atraktivno zbog pada cijene električne energije na otvorenom tržištu.

To posebice vrijedi za tzv. „klasične elektrane“ (ugljen, plin i nuklearne), te se zbog toga ne javljaju lako novi projekti. Suprotno tome znatna se sredstva ulažu u izgradnju elektrana iz kategorije obnovljivih izvora energije. Ti poslovni poduhvati imaju bitno manji rizik zbog uspostavljenih poticaja (zajamčeni otkup i zajamčena cijena). Tako je i u Hrvatskoj. U zadnjih je desetak godina u RH izgrađeno više od 550 MW elektrana OIE (vjetar, sunce, biomasa, bioplin, …). Očekuje se i nastavak ulaganja u sljedećim godinama sličnog iznosa (projekti koji imaju ugovor o otkupu energije s hrvatskim operatorom tržišta uz zajamčene cijene), ali postoji i veliki interes za daljnja ulaganja. Politički, ali i javni, prijepori zadnjih mjeseci nisu „vjetar u leđa“ daljnjim ulaganjima, ali je za očekivati da će se ti problemi riješiti.

Volio bih da se u tome što prije uspije, jer se na taj način, osim ispunjavanje obveza koje imamo prema EU u svezi učešća OIE u finalnoj potrošnji (27% OIE u finalnoj potrošnji 2030. godine), ispunjava i „obveza“ sadašnje generacije da ostavi „novo obiteljsko srebro“ našim unucima, kao što su to, s hidroelektranama, učinili nama naši očevi i djedovi nama. Naime, OIE kao što su vjetar i sunce imaju male operativne troškove, te isti, nakon što se isplate kapitalna ulaganja, gotovo besplatno proizvode struju (kaže se da su im granični troškovi mali). To rade današnje hidroelektrane za nas, zar ne? U svemu tome ni HEP nema previše izbora nego da se sada okrene izgradnji objekata OIE u Hrvatskoj ili u drugim zemljama. Naravno, HEP kao snažna tvrtka može raditi i druge snažne (is)korake.

I potrošači i proizvođači

*Što možemo očekivati u budućnosti kada je riječ o proizvodnji i potrošnji električne energije?
- Svijet će energije biti potpuno drukčiji nego što je bio u 20. stoljeću i nego što je danas. Živimo u eksponencijalnom svijetu gdje su promjene brže nego što možemo i zamisliti. Svijet energije mijenjat će se slično kao što se svijet Interneta mijenjao zadnjih dvadesetak godina. Pojednostavimo, sve će postati smart. Mnogi od nas bit će i potrošači i proizvođači električne energije (nova riječ za to je protrošač - eng. prosumer - kao što smo to danas u svijetu Interneta (biti proizvođač informacije danas je svima omogućeno, zar ne?).

Energija će biti dostupna i visoko obnovljiva, a time u primarnom obliku i besplatna. Naplaćivat će se samo dodana vrijednost usluge koju tom energijom pružamo. Zar nije danas to i s informacijama? Više ne trebate kupovati novine ili plaćati TV pretplatu, a da imate sve informacije koje vam trebaju. Ono što eventualno plaćate prijenosni je put i spremanje informacija (iako je i to sve više besplatno). Slično će biti i s energijom (prije svega električnom). Zamislite si da vam je na krovu fotonaponska elektrana i da vas nema kod kuće, te stoga imate malu ili nikakvu potrošnju.

Zašto energiju kojom raspolažete, a ne rabite je, ne biste “dali” susjedu. Dio možete pohraniti, ali vam i pohrana ima konačan spremnik, pa opet vrijedi isti motiv dijeljenja. Zašto dijeliti? Zbog toga jer je vaš graničan trošak proizvodnje jednak nuli (trošak proizvodnje ne ovisi o količini proizvedenih kWh) i dijeljenje vas ne košta. Sutradan situacija može biti obrnuta. Mogli bi nabrajati još mnogo razloga.

Sve će vrlo brzo biti ekonomija dijeljenja odnosno ekonomija uzajamnosti (sharing economy) na koju se u nekim područjima već uvelike učimo: kolaborativna potrošnja (eBay), dijeljenje prijevoza (Uber), dijeljenje smještaja (Airbnb) itd. Kod električne energije se pojavljuje problem praćenja transakcija jer ih ima mnogo i moraju biti zabilježene u realnom vremenu. No, i za to se javljaju rješenja. Tu je već nastajuća tehnologija, tzv. energijski lanac blokova (Energy Blockchain). Na kraju, ponovimo, vrijeme promjena zbiva se eksponencijalno. Budimo spremni. (Razgovarao: Ivan Ban)