Razum i srce mogu pogriješiti, ali sinkronicitet ne!
"Odluke obično donosimo tako da dobro promislimo i ocijenimo što je za nas najbolje. Takvo odlučivanje nazivamo zdravim razumom. Postoji i drugi način o odlučivanja, kada prednost dajemo emocijama, i tada kažemo da odlučujemo srcem. Postoji i treći način odlučivanja, a to je da u praksi primijenimo sinkronicitet", rekao je popularni hrvatski pisac knjiga iz oblasti duhovnosti Adrian Predrag Kezele na dobro posjećenoj tribini u labinskoj Gradskoj knjižnici 22. ožujka.
Po njegovim riječima, i odluka temeljena na razumu i ona na srcu, iako u manjoj mjeri, mogu biti pogrešne, ali ona na sinkronicitetu ne, jer nije bazirana na našoj pojedinačnoj i ograničenoj svijesti. Problem je međutim u tome, što ponekad ide i protiv srca i protiv razuma, ali je dobra strana što oslobađa.
Sinkronicitet je pojam koji je uveo psihoanalitičar Carl Gustav Jung, koji je primijetio da među pojedinim događajima postoji veza, no da ona nije uzročno-posljedična. Često se navodi primjer jednog njegovog pacijenta, koji je sanjao leptira točno određenog oblika i boje, i dok je drugi dan razgovarao s Jungom o tome, upravo je takav leptir uletio kroz prozor.
Kao da se njegov subjektivni osjećaj izvrnuo prema vani, odnosno pretvorio u stvarni događaj. "Sinkronicitet je statistička anomalija. Što je manja vjerojatnost da se pojavi, a ipak se pojavi, to ima veću težinu. Otud i ona narodna - ako se treći put sretnemo, idemo na kavu. Ako smo se triput sreli, znači da si valjda imamo nešto za reći, da to ne može biti slučajnost", zaključio je i dodao da se sinkronicitet ne može izazvati, no da postoje tehnike i vježbe kojim se može povećati prijemčljivost za sinkronicitet. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)
