Vozaj me nježno: Kako su otjerali maricu od Prekršajnog suda

Držeći se one stare narodne izreke „Kad neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu!“, pulski je gradonačelnik odlučio osobno i samostalno obići svih sedam pulskih brežuljaka. Odjeven u casual odjeću, sa najnovijom tinejdžerskom frizuricom, svježe izbrijan i nasmijan, najprije se zaputio u Šijanu, gdje je otvorio novi punkt za eklektrične bičiklete.

Potom je zajahao bičikletu i odpedalirao do De Villovog uspona u središtu grada. To je jedan uspon dugačak stotinjak metara, koji se ovih dana obnavlja, a ispod njega, začudo, nisu pronađene nikakve kosti starih i mrtvih Rimljana. Te se radovi odvijaju dogovorenom dinamikom. Zadovoljan viđenim, gradonačelnik se uslikao na licu mjesta, ovog puta sam, bez svojih pobočnika i referenata za nezainteresiranu javnost. A koji se obično naslikavaju uvijek pored njega, mudro i vizionarski gledajući u netom iskopane kanale ili betonirane nogostupe.

Potom se, oduševljen onim što je vidio, spustio nizbrdo bičilketom, kočeći kontra pedalama i zvoneći razdraganim građanima, u grbavu Kandlerovu ulicu, gdje se uređuje zapušteni prolaz Svetog Teodora. Spojnica je to koja će otvoriti izlaz prema moru te tzv. „Ulicu umjetnika i prodavača maski, peraja, kupaćih gaćica i nogometnih dresova“ konačno povezati sa pulskom Rivom.

„Ali, avaj!“ – rekao bi onaj Muhamed s početka priče, koji dakako čeka da gradonačelnik Pule izvrši obećanje i sagradi im novu džamiju. Naime, veselog je i prpošnog gradonačelnika zaskočila bijesna grupacija, sva crvena u licu, ali samoj sebi poznata pod nazivom „Zelena Istra“. Naime, aktivisti te ekološke udruge, poznati po tome što nikada u životu u Puli nisu zasadili niti jednu biljku ili grm, zabranili su u prolazu tog famoznog i nadasve poznatog Svetog Teodora, sječu stabala.

Riječ je zapravo o dva stabla, čini mi se graba, koji svojom starošću, dotrajalošću i očitom bolešću, em smetaju prolazu, em smetaju uređenju okoliša, em su potencijalna opasnost za građane, turiste i šetače! Preplašen tim bukačima zelenih misli i fiks ideja, uplašeni gradonačelnik je naredio da se ta dva dotična stabla samo orežu i ostave da žive do jednoga dana, kada će se srušiti sama od sebe i nekome pasti na glavu ili automobil.

Spriječena sječa

Ne znam što reći, osim da mi je gradonačelnika bilo jako žao! Naime, ti mali zeleni aktivisti, umjesto da svakog investitora natjeraju da ako posjeku jedno stablo zasade pet novih, uporno se glupiraju i zaustavljaju uklanjanje stabala koji se nikome ne sviđaju i zaista smetaju. Ovdje se radi o dva prastara graba, koji rastu na nasutom terenu i zaista su odradili svoje i dočekali pristojnu i neumitnu biološku smrt. I umjesto da njihovu tradiciju nastavi novih deset zasađenih mladica stabala na području Pule, mali, zeleni i drčni aktivisti zabranili su sječu! Na taj način oni misle da su napravili jako korisnu i pametnu stvar, a čak je i najbedastijem tupamarosu jasno da su ovim svojim pogrešnim postupcima krivi što Pula, sječući stabla koja zaista smetaju, nije za pet puta proširila i obnovila svoj šumski fond ili drvorede i nasade stabala u centru grada.

Bilo kako bilo, stabla su ostala, a prolaz Svetog Teodora i dalje se obnavlja. Zanimljivost je na spomenutoj lokaciji ta, što na njoj više neće prometovati vozila. A baš se u tom i takvom prolazu nalazi zgrada Prekršajnog suda. Pa su dosada revnosni policajci često znali u jutarnjim satima u „maricama“ privoditi izgrednike koji su noć ranije po Puli remetili javni red i mir ili činili slične prekršaje u gradu ili prometu. Sada će izgradnike prekršajnih vrsta, plavi dobri i pošteni dečki, morati privoditi pješice sa lisicama na rukama.

Što će svakako dati posebnu notu, zanimljivost i atrakciju turistima kada budu šetali tim prolazom Svetog Teodora, koji je, bog te pitaj zašto, zaslužan za Pulu da prolaz nosi njegovo ime. Srećom da u prizemlju Prekršajnog suda postoji WC, kroz čiji su prozor prekršitelji javnog reda i mira iskakali na drugu stranu ulice u dvorište i bježali plavim dobrim dečkima i dostižnoj ruci pravde. Pa su shodno tome proporcionalno smanjivali poglede zgranutih građana na ljude s lisicama na rukama usred najprometnije i najfrekventnije gradske turističke zone.

Stoga je sa lica dotad veselog pulskog gradonačelnika nestao osmijeh. Najprije su mu Zeleni aktivisti i ekološki demagozi zabranili sječu dva trula i prastara stabla, a potom su i suci Prekršajnog suda ostali bez svojih parkirnih mjesta na kojima su svakog jutra parkirali, a i policajci kombijima privodili prekršajne izgrednike.

Samim time, kažu okolni stanari, nestala je i posebna prometna atrakacija, jer je jedna pedantna sutkinja Prekršajnog suda svako jutro, kada bi došla na posao svoje vozilo pokrivala ceradom i to baš zato da joj sa onog starog i polutrulog stabla ne padaju grane po njenom novom i skupocjenom automobilu.

Zbunjen svim tim novim i zatečenim problemima, ljuti se pulski gradonačelnik zaputio bičikletom u Splitku broj 3, želeći popiti na miru svoj zeleni čaj od mente. Tamo su ga pohvalili da odlično vozi bičikletu i radi svoj posao!