Ladonjina predizborna farsa: Izbori na kojima može pobijediti samo Cuccurin
Od 26. rujna Ladonja je počela s predizborima na kojima bi građani s pravom glasa trebali odlučiti tko će od 20 Ladonjinih kandidata ući na izbornu listu te stranke u 8. izbornoj jedinici. Redosljed liste odredit će se prema broju glasova, pa će onaj tko dobije najviše glasova biti prvi na listi, drugi po broju glasova bit će drugi, itd. Budući da Ladonja u najoptimističnijoj varijanti može računati tek na jedan saborski mandat (a i taj je vrlo upitan) jasno je da se ulasku u Sabor može nadati samo prvi na listi.
Zbog toga su Ladonjini predizbori obična farsa jer je već sada jasno da najviše glasova, a samim time i prvo mjesto na listi, može dobiti jedino Plinio Cuccurin. Da pritom ne bi bilo neugodnih iznenađenja, izborna pravila su postavljena tako da je po svim matematičkim zakonima nemoguće da itko drugi dobije više glasova.
Prije svega, izborna mjesta nalaze se u samo četiri grada – Puli, Rovinju, Rijeci i Opatiji. Slučajno ili ne, u Istri su izabrana baš ona dva grada u kojima žive najvjerniji Cuccurinovi Ladonjaši, tako da ne bude većih iznenađenja i kod plasmana za ostala mjesta na listi. Pa ako bih ja kao Labinjan htio glasati za svog prijatelja Adriana Kiršića, moram ići u Pulu ili Opatiju. Ljudima se jedva izlazi i na prave izbore, kada im se biračko mjesto nalazi u njihovoj ulici, pa je iluzorno očekivati da će netko zbog predizbora, za koje je svima jasno da su običan igrokaz za naivne, ići u 40-ak kilometara udaljeni grad.
No, u Ladonji će reći da mogu glasati putem telefona ili interneta, pa sam i to učinio. Telefonom sam glasao za Adriana Kiršića i predstavio se kao Tulio Demetlika iz Labina, a putem interneta svom sam prijatelju dao glas kao Ivan Jakovčić iz Poreča. Oba su glasa uredno prihvaćena. Sutra ću jedan glas dati kao Dino Kozlevac, a drugi kao Vedran Grubišić.
No, čak i da je kontrola telefonskog glasovanja besprijekorna (a očito nije), Ladonja (čitaj Cuccurin) je u predizborima uvela pravilo da se istovremeno može glasati za dva ili tri kandidata. Naravno, onaj tko je to smislio nije blesav. Kada biračima, uglavnom simpatizerima Ladonje (jer oni će najviše glasati) date mogućnost da istovremeno zaokruže dva ili tri kandidata, jasno je da će jedan glas ići prijatelju, poslovnom partneru ili zrmanu, drugi kandidatu za koga birač misli da bi bio dobar saborski zastupnik, a treći, naravno Cuccurinu. Da se glasačima ostavio samo jedan glas, svatko bi glasao za „svog“ kandidata, a to ne bi nužno morao biti Cuccurin. S izbornim sustavom "tri glasa" jasno je da će svatko barem jedan od ta tri glasa dati Cuccurinu, pa je već sada izgledno tko će dobiti najviše glasova.
No, u Ladonji su se očito uplašili da ni to nije dovoljna garancija da će Cuccurin dobiti najviše glasova, pa je za svaki slučaj i redosljed kandidata na izbornom listiću (a tim redom kandidate čita i automatska sekretarica prilikom telefonskog glasovanja) postavljen vrlo sugestivno.
Naime, logično bi bilo da se kandidati poredaju abecednim redom: Amir Adžikić, Rosanna Berné, Plinio Cuccurin, Ivan Funčić, Tatjana Galić, Vlado Ivetić, Nedjeljko Javor, Adriano Kiršić, Suzana Kosović, Mauricio Licul, Ivo Uccio Miletić, Bruno Nefat, Giuseppe Pino Nefat, Đenio Prenc, Raoul Privileggio, Robert Raponja, Alen Rosanda, Anton Rudan, Ivica Zelić i Filip Zoričić.
No, redosljed na Ladonjinom izbornom listiću je ovakav: Plinio Cuccurin, Tatjana Galić, Ivica Zelić, Ivo Uccio Miletić, Raoul Privileggio, Anton Rudan, Mauricio Licul, Bruno Nefat, Vlado Ivetić, Rosana Berne, Filip Zoričić, Alen Rosanda… Ne znam za vas, ali meni to već sada, posloženo ovim redosljedom, izgleda kao vjerojatna Ladonjina izborna lista. (Nenad Čakić)
