Šumonjina premijera i Paulettina Apnea u Lamparni

U Galeriji KuC-a "Lamparna" 3. lipnja otvorena je zajednička izložba poznatih istarskih umjetnika Roberta Paulette i Bojana Šumonje. Kao što je već spomenuto u najavi  izložbe, Pauletta se predstavio serijom objekata iz ciklusa "Apnea" kojima stvara audio - vizualnu, ambijentalnu instalaciju, dok je Šumonja izložio ciklus slika na platnu većih dimenzija, naziva "U potrazi za pastirom", nastalih za njegova boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, a koje su ovom izložbom po prvi puta predstavljene u Hrvatskoj.

Obljetnica

Kustos izložbe, Damir Stojnić, na početku je svojeg izlaganja podsjetio publiku da se ovom izložbom obilježava stanovita obljetnica zajedničkog izlaganja ovih dvaju umjetnika u Labinu. Naime pred 30 godina,  Robert Pauletta i Bojan Šumonja održali su svoju prvu zajedničku izložbu u prostoru caffe-galerije "RE" - koju je tada vodio Dean Zahtila, u prostoru bivšeg ateljea pokojnog Krešimira Farkaša - u ono doba možda još nesuđene platforme za implementaciju ideja koje su početkom 90-tih dovele do ideacije projekta "Podzemni grad XXl " i osnivanja KuC-a "Lamparna" u nadzemnim prostorima labinskog rudnika, kao i same udruge Labin Art Express.

Naveo je i koincidenciju da se taj prostor nalazio odmah uz stan i atelje kojeg su dijelili supružnici, također poznati istarski umjetnici, Sanja Švrljuga i Zdravko Milić. Podsjetio je da je upravo Sanja Švrljuga bila voditeljicom galerije KuC-a "Lamparna" prije njega, koji ju je naslijedio nakon njene prerane smrti. Stojnić tako ističe blisku poveznicu svih aktera ove obljetnice stavljajući akcent na "nerazmrsivo klupko međuljudskih odnosa, događaja, uzroka, posljedica i koincidencija koje su formirale ovaj labinski otok kulturno - umjetničke Utopije, okružen morem prilično surove stvarnosti, kakva se netom kasnije pokazala, u ratnim godinama, s početka 90-ih, iako se s nesmanjenom surovošću nastavlja "talasati" i danas kada bi trebali uživati u slobodi i bogatstvu stečene samostalnosti.

Apnea

Što se tiče osvrta na same izloške, Stojnić je započeo egzegezom Paulettine prilično hermetične i dramatične ambijentalne instalacije, konstatirajući da njegova "Apnea" u sebi utjelovljuje podjednako Sartre-ovski egzistencijalistički pesimizam s Hegelovom dijalektičkom teorijom, po kojoj je čovjek biće posve nemoćno pred zakonima izmjene suprotnosti, te svega onog što uvjetuje rast, cvjetanje i, na kraju, neminovno propadanje svega što postoji. Ta izmjena suprotnosti naglašena je objektima koji kao da "dišu" pod crnim najlonima kojima su prekriveni. Jedan objekt se neprestano odmiče od zida, da bi opetovano udarao u njega. Kišobran, zataknut u jedan od objekata, neprestano se, u usporenom ritmu, otvara i zatvara. Sve je to praćeno audio zapisom umjetnikova disanja koji se širi izložbenim prostorom.

Ispod jednog objekta, pak, viri starinska cipela, prizivajući onostrani svijet duhova, bestjelesnih entiteta koji postavljaju pitanje da li se sa smrću čovjek zaista oslobađa zahtjeva puti, ili upada u novo ropstvo, budući da ostaje bez tjelesnog omotača koji mu jedini omogućava osjećaj ugode..., prilično na tragu filma "Licem u lice" čuvenog švedskog režisera Ingmara Bergmana. Kao što i sam autor spominje u svom kratkom tekstu objavljenom u katalogu, "Apnea je prestanak disanja subjekta tijekom sna, a koje može trajati u intervalu od 10 sekundi do pola minute, a spavač ga nije svjestan".

Tek po neugodnu osjećaju nakon sna može zaključiti da je bio pogođen navedenim poremećajem. Stojnić obrazlaže da je čovjek, i kad je u budnom stanju, zapravo "spavač", i malo je svjestan količine procesa kojima je svakodnevno izložen. On "izdiše" vlastito postojanje između djelovanja i nedjelovanja, ali upravo nenadani prestanak te aktivnosti donosi otriježnjenje pri kojemu se na trenutak zamišlja nad vlastitom egzistencijom, pokušava donijeti odluke, ali uzalud jer ritam pokrenutih događaja nepovratno ga tjera neznanim smijerom, kojega je egzistencijalnom uvjetovanošću, primoran slijediti.

U potrazi za pastirom

Osvrnuviši se na Šumonjin dio "Dvojnog kabineta" Stojnić smješta početke njegova slikarstva u razdoblje još uvijek živog titranja "novih i divljih " vibracija s kraja 80-ih, od njemačkog neo-ekspresionizma do talijanske transavangarde i, općenito, onoga što se skupno determiniralo kao "Nova slika". Posljednjih godina ovome su autoru stada ovaca postala gotovo amblematičnim motivom. Na ovim slikama, nastalim 2012./2013. tijekom umjetnikova boravka u New Yorku i New Orleansu, ulogu njihovih pastira preuzimaju super-heroji. U ovom slučaju: Batman, Spiderman, i nešto stariji, Fantom. Lewis Carroll, poznati pisac "Alise u zemlji čudesa", davno je rekao kako "Ljudi ne vjeruju u magiju, ali ipak traže magično rješenje svih svojih problema".

Ovaj ironični aforizam, na neki način, tretira i Šumonja koji u super-herojima vidi parafrazu ideje o Spasitelju, mitskom Junaku (Joseph Campbell, op.a.) prosijanom kroz filter post pop-artističkog idioma kojim je snažno obilježena američka kultura, unutar čije sfere su i nastajala ova djela. Stojnić podsjeća da mišićavi strip-junaci svoj korijen imaju u grafikama Williama Blakea, a on se tim titanskim muskulaturama nadahnjivao promatrajući Michelangelove likove sa znamenite Sikstine, pa je u tom pogledu analogija transponecije sveca-spasitelja u strip super-junaka, koju nam Šumonja sugerira, i povijesno opravdana.

Također iznosi i dilemu kojom se bavio čuveni francuski psiholog Gustave LeBon, u svome djelu "Psihologija masa", da li snažna individua nastaje sama od sebe ili ju zapravo proizvodi kolektivno ne-svjesno kardinalne količine mediokriteta. On iznosi vrlo smjelu teoriju po kojoj ukupna inteligencija više od tucet ljudi smještenih na jednom mjestu, pada za otprilike 50%. Mnogi su drugi znanstvenici potvrdili da se masi treba obraćati samo u formi krajnje pojednostavljenih parola. Drugim riječima, postavlja se pitanje, u kojoj mjeri stado proizvodi svog pastira.

Saturnalije

Uzevši u obzir okolnosti obljetnice, kao i koncepte ovih dviju izložbi, koje, iako naizgled sasvim različite, svojom tematikom zadiru u neke vrlo bitne aspekte ljudskog postojanja, Stojnić zaključuje kako se unutar programa V.I.T.R.I.O.L. sama se od sebe nametnula ideja "Dvojnog kabineta" kao "podružnica" osnovnog koncepta problematiziranja relacije na pravcu između Umjetnosti i Alkemije, ali ne kao stereotipno sučeljavanje bliskih ili pak kontra-estetika, nego više kao svjedočenje međuljudskih odnosa koji su se paralelno razvijali u istom prostor-vremenu, a prožeti su kreativnim i vizionarskim ispoljavanjima kojima su, ovim konceptom "hermafroditizirane" individue, ostavile snažan pečat na kulturni prostor iz kojega proizlaze.

Budući da se radi o svojevrsnom slavljenju zatvaranja određenog vremenskog kruga, Labin Art Express XXI je zajedno sa svojim gostima i brojnom publikom priredio gastro performans kojim se zaključila ova izložba, prizivajući antičko slavljenje Saturnalija, slavlja u ime boga žetve i protjecanja vremena, koje se nekoć slavilo u doba neposredno prije zimskog solsticija 21. prosinca. No, u ovome slučaju se slavlje, čiji je vrhunac bila pečena janjetina porijeklom s obližnje Gore Glušić, održalo u vrijeme pred ljetni solsticij. Ovom izložbom, koja ostaje otvorena do 16. lipnja, zaključen je prvi dio ovogodišnjeg ciklusa izložbi V.I.T.R.I.O.L. koji se provodi uz potporu Ministartva kulture, dok će drugi dio započeti u listopadu, samostalnom izložbom barda hrvatske avagarde, šamana i antimuzeologa Vladimira Dodiga – Trokuta.