Mate Parlov ili Doručak šampiona

Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često niti sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima, i svi su me svugdje prihvatali kao svoga, bijeli ili crni, svejedno... Tako je govorio najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća Mate Parlov, odbijajući od sebe političke i svake druge moćnike koji su ga u tim vunenim vremenima pokušavali pridobiti na svoju stranu. Navršilo se ovog srpnja devet godina od kada je jedan od najvećih svjetskih boksača s ovih prostora preselio u dobra spominjanja, a da mu nitko, od najviših državnih do najnižih lokalnih razina vlasti, ni cvjetak na grob nije odnio, piše Branko Mijić u kolumni u Novom listu.

Zato je vijest da jedan mladi pulski autor, na velebnim Brijunima, u izvođenju teatra hrvatskog glumskog prvaka Rade  Šerbedžije, čiji se rođendan poklapa s danom Matine smrti, bila nagovještaj kako, napokon, najboljima između nas znamo odati zaslužno priznanje, i to ono najizazovnije, umjetničko, donosi Novi list.

Nažalost, kao i svaka sreća, i ova je bila kratkog vijeka. Obitelj je zabranila korištenje imena Mate Parlova u kazališnom činu kojem se nije ni osvjedočila. Teško da boksačkom prvaku svjetskog glasa i ugleda može naškoditi to što će se jedna predstava, zbog ljudske gluposti, zvati neutralno bljutavo, »Doručak šampiona«. Ali, i zdravom razumu teško je prihvatiti, ne istražujući bilo čiju krivicu zbog toga, da se jedan komad na daskama koje život znače, ne zove naprosto onako kako je zaslužio, nomen est omen, Mate Parlov, piše Novi list. Cijeli komentar na ovom linku.