Zagrebački intervju o istarskoj problematici
Svako toliko predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić počasti nas svojim programatskim i raskošnim intervjuom u lokalnom pulskom listu „Glas Istre“. Inače, za one mlađe koji ga ne čitaju i za one koji možda ne znaju, radi se o nekad slavnom i uglednom istarskom listu, pokrenutom 1943. godine u partizanima, odlikovanom od strane predsjednika Tita Ordenom bratstva i jedinstva, a prodanom nedavno nakon dostignutog financijskog dna, od strane pulskog kontraverznog tajkuna, nekakvom češko-slovačkom netransparentnom Fondu.
E sad, da bi toj i takvoj, mnogima u Istri omiljenoj novini, dao ekskluzivni intervju, bilo kakav relevantan istarski političar, zamislite kurioziteta, mora otputovati u Zagreb! Naime, tamo živi novinar od velikog političkog povjerenja Dubravko Grakalić. I onda on u Zagrebu, a ne novinari u pulskoj redakciji, radi specijalne intervjue s istarskim političarima na vlasti i ostale prigodne i osjetljive političke teme, te ih šalje ih u Pulu.
E onda se u Puli taj i tako neobično uređeni intervju pripremi za tisak. Pa se zatim šalje u Rijeku, u tiskaru duboko zaduženog „Novog lista“. I onda se tamo otisne u tiskovini „Glas Istre“, također duboko zaduženoj i opterećenoj financijskim i međuljudskim problemima. No, to nije bitno za ovu, već za neku drugu priču. Vratimo se, stoga, ovoj...
Priča o Muzilu, ali ne i o Vili Idola
Dakle, novinar Graxy, s kojim sam zajedno jako davno, prije nekih 30-ak godina, radio u redakcijama „Poleta“ i „Topa“ i koji je vrlo dobar politički novinar, godinama s gorkim okusom u ustima odrađuje ovu neviđenu medijsku bedastoću. Da on kao dopisnik iz Zagreba radi intervjue s ljudima iz Pule i Istre, a za list koji izlazi u Puli?!? No, očito taj odgovoran posao novinari u Puli ne znaju obaviti kako valja ili im se ne vjeruje da to znaju napraviti kako treba, pa nas Grakalić, velikim mislima iz zanimljivih intervjua, različitih sugovornika o našem malom mistu Puli, dodatno educira. Što je za svaku pohvalu!
Pa nas je tako opet počastio osvrtom predsjednika IDS-a na aktualnu političku i društvenu situaciju u Hrvatskoj. No, u dotičnom razgovoru Boris Miletić posebno je revoltiran bespotrebnim pokušajem uvođenja poreza na nekretnine i nebrigom države o svojoj imovini. Pa između ostalog kaže i ovo:
„IDS je protiv uvođenja poreza na nekretnine i dobro je da je Vlada s tim stala. Prije bilo kakvog poteza kojim se uvodi novi teret za građane Vlada mora biti apsolutno sigurna da je smanjila sve nepotrebne rashode i da je sustav kojim upravlja maksimalno učinkovit, odnosno da je iskoristila sve raspoložive resurse. A to kod nas sigurno nije slučaj - pogledajmo samo brojna zapuštena neiskorištena zemljišta u državnom vlasništvu! Mogu opet navesti primjer Muzila o kojem sam govorio i u Saboru. Država bi samo od te investicije mogla uprihoditi 40 milijuna kuna PDV-a godišnje, a da ne govorimo o radnim mjestima itd. Navodno je u pripremi novi zakon o upravljanju državnom imovinom, o kojem mi, na žalost, ponovno saznajemo iz medija, ali bojim se da će on opet ići na štetu lokalnih zajednica, da će državna imovina i dalje trunuti, i da će se proračun nastaviti puniti isključivo novim nametima građanima, gradovima i općinama!“ – ljutio je konstatirao Miletić.
Dakako, s predsjednikom IDS-a i gradonačelnikom Pule se u potpunosti možemo složiti, no nameće se pitanje kako to da isto tako konzistentan nije bio kada je ista ta država prije nekih mjesec dana bez suglasnosti Pule i njezinih građana, poklonila Vilu Idola, vrijednu više od 20 milijuna kuna Crkvi, kojoj taj objekt nikada nije pripadao? Zbog čega se tome prvi čovjek Pule i politički vođa Istre nije suprostavio? Barem verbalno i pro forme radi, kada već nije u nadležnosti da o tome nešto drugačije odluči? A bez da nam kuka kako to nije gradsko, već državno vlasništvo i kako je bolje da nekome ipak pripadne da o njemu vodi brigu i da ga održava, da ne propada i da se ne devastira...
Ne diraj me – ne diram te!
Ovako naime ispada da je moguće općenito i reda radi napadati državu iz načelnih razloga, ali kada se realno sagledaju stvari i lopta spusti na zemlju, onda se o konkretnim objektima, nekretninama i situacijama od vladajućih u Istri, a protiv vlasti u Zagrebu i njezinih loših odluka - ne čuje niti slovca!
Dakako, jedino ako nije riječ o antifašizmu, reinkarnaciji ustaštva i ostalim negativnim pojavama. U suprotnom političko pravilo „Ne diraj me – ne diram te!“ moglo bi se pokazati zaista modusom vivendi suživota i convivenze IDS-a i HDZ-a.
Uostalom, nikad se vladajući u Istri nisu izjasnili ni o tome kakvo je njihovo mišljenje o manevru da im se dugogodišnji ideolog i vanjski suradnik IDS-a Furio Radin, upustio u koaliciju s HDZ-om na državnoj razini i na taj način zaradio fotelju i plaću potpredsjednika Sabora? Što je zaista čudno, jer nisu ga valjda istarski Talijani (mahom svi simpatizeri ili čanovi IDS-a) birali zato da on koalira sa konzervativnim i kontraverznim HDZ-om?
Na ta zanimljiva i škakljiva pitanja dakako da Boris Miletić nije odgovarao. Doduše on o tome ovom prigodom nije ni pitan, pa se zaista nameće pitanje je li vrijeme da konačno predsjednik IDS-a odradi pravi, iskreni i otvoreni intervju u Puli ili negdje drugdje u Istri? (Damir Strugar)
