Konzervatori brane spomenik Mati Parlovu u Puli

„Ajde moj Strugica... ti to tako lijepo i dobro napiši kao što znaš, a sad idemo ja i ti nešto dobro pojesti i popiti!“, rekao bi mi na kraju svakog intervjua legendarni Mate Parlov, kada sam osamdesetih godina kao novinar „Vjesnikove press agencije“ kad god bih došao u Pulu radio sa njime intervjue za jedno od različitih izdanja naše redakcije. Nećete možda vjerovati, tadašnja redakcija VPA iz Zagreba izdavala je čak 17 različitih izdanja – od tabloida „TOP“  do magazina „Erotika“.

I baš ovih zafrkantskih Matinih riječi sjetio sam se u četvrtak 16. listopada kada me Matin sin Matko Parlov pozvao na piće u njegov renomirani kultni kafić „Mate“, na pulskom Korzu, popularnim Giardinima. Na taj dan Mate Parlov je 1948. godine rođen, pa je red da se to u kafiću prigodno i obilježi. Taj je kafić osamdesetih, kada ga je Mate Parlov otvorio, bio prepun stotinama mornara i vojnika, koji su u Puli služili vojsku i obavezno išli do Mate Parlova na čašicu razgovora i zajedničku fotografiju sa šampinom za uspomenu.

Matin skok „lasta“ u publiku

Sin Matko kafić je needavno renovirao, a njegov glavni zid sada krasi ogromna umjetnička slika, izrađena u tehnici ulje na platnu, koja prikazuje legendarni Matin skok – „lastu“ – u razdraganu publiku, 10. srpnja 1976. godine, na beogradskom nogometnom stadionu „Marakana“, kada je pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem postao profesionalni boksački  prvak Europe u poluteškoj kategoriji.

I dok s Matkom pričam o njegovom ocu i mojim novinarskim anegdotama s njime, darujem mu moju knjigu, čiji je prvi tekst posvećen baš preranom odlasku Mate Parlova na nebeske ringove, kada nas je u ljeto 2008. godine napustio. Od tada je proteklo  već puno vremena, ali Grad Pula nije uspio riješiti dva svoja davno data obećanja: spomenik i muzej!

Naime, niti Pula ima postavljen spomenik svjetskom boksačkom šampionu Mati Parlovu, niti je otvoren muzej u sjećanje na najpoznatijeg Puljana i svjetskog šampiona ringa. Primjera radi, legendarni košarkaš Dražen Petrović u Zagrebu ima i spomenik i muzej. Stoga se nameće pitanje: zašto to u Puli ne može?

„Sa postavljanjem spomenika je sve zastalo! Eno ga stoji izrađen u Zagrebu u bronci i čeka na njegovo postavljanje. Konzervatori su rekli da bi ga se moglo postaviti na pulskom Korzu nedaleko središnje kule, ali da spomenik mora prikazivati Matu Parlova u odijelu, jer da građani tako odjeveni šetaju Korzom?!? E sad što da ja kažem, kad je moj otac bio boksač i spomenik je izrađen tako da ga prikazuje u sportskoj  opremi s podignutim rukama i boksačkim rukavicama?!“, kaže mi začuđeno i rezignirano Matko.

„Pa je li moguće da nekakvi birokratski konzervatori koče volju obitelji, svih građana Pule i vladajućih struktura?“, pitam mladog Parlova.

„Tako ispada! Gradonačelnik Boris Miletić nam je rekao da se tu ne može ništa učiniti! Predložili smo da se spomenik postavi nedaleko Arene, ali su i to isto konzervatori odbili. A ja se zaista nemam volje s njima prepirati, jer ne razumijem te njihove umjetničke vizure i kulturološka objašnjenja!“, pomalo obeshrabreno priča mi Matko.

I dok spomenik u bronci, visok 220 centimetara čami u zagrebačkom depou umjetnina, nekome je palo na um da ga postavi u Zagrebu, kada ga već Pula neće.

Ne može u Puli, ali može u Fažani

„Naša je prvenstvena želja da se spomenik postavi u Puli!“, rezolutan je Matko. „Evo, Fažana u kojoj smo živjeli i živimo, otvorila je šetnicu s očevim imenom i spomen – pločom! A na dan 7. siječnja iduće 2018. godine, će se postaviti njegov spomenik u Fažani!  I to baš na dan kada je tata prije 40 godina pobijedivši Argentinca Miguela Angela Cuella u Milanu postao profesionalni prvak svijeta u poluteškoj kategoriji! Tada bi se na šetnici u Fažani trebao postaviti njegov spomenik, također izrađen u bronci, gdje je umjetnik tatu izradio u boksačkom gardu!“, ponosno mi priča Matko.

I zaista za svaku je pohvalu potez Općine Fažana da dostojno obilježi uspomenu na svog najpoznatijeg žitelja i sportaša dvadesetog stoljeća. Mate Parlov će tako nakon šetnice i spomen ploče, u Fažani početkom iduće godine dobiti i svoj spomenik u prirodnoj veličini. Na radost svih Fažanaca!

Što se pak Pule tiče, problem oko postavljanja spomenika definitivno postoji već duže vrijeme. Naime, nedopustivo je da konzervatori svojom samovoljom i pozivanjem na neki neživotni i nelogični propis ili diskrecijskom procjenom određuju ono što je običnim ljudima danas bitno i važno i time se direktno upliću u stvarni život!. Poznavajući njihov apsurdan rad, na tobožnjem očuvanje kulturne baštine, sasvim je jasno da oni danas ne bi dali dozvolu ni Rimljanima da sagrade Arenu u Puli!!!

Stoga svakako ovu situaciju treba raščistiti do kraja i sasvim precizno doznati tko je zapravo, imenom i prezimenom, protiv toga da se spomenik Mati Parlovu postavi u Puli na najvidljivijem i najupečatljivijem mjestu? A gdje će se svi poštovaoci njegovog lika i djela i brojni turisti moći slikati uz velebni spomenik, za uspomenu na nenadmašnog svjetskog majstora ringa i plemenite vještine. (Damir Strugar)