Na ručku kod Ivice Propadala: 'Kaj, ča, bre, bona kuhaš?'

''Ajde navratite do nas ove nedjelje na ručak”, rekao mi je kratko Ivica Propadalo. Nekadašnji inženjer u Ini, koji je već toliko dugo samostalni umjetnik da više ni ne pamti dane u uredu i na terenu; slikar i grafičar, scenograf, pravi genij za interijere i - naravno - doživotni basist Teške industrije koja već godinama živi novu mladost. “Što spremate?”, zapitao sam. “Krivo ti je pitanje”, odgovorio je kroz smijeh. “Moraš nas upitati ‘kaj, ča, bre, bona kuhaš’?”, piše Jutarnji list.

Ivičin misteriozni odgovor postao mi je jasan u nedjelju čim sam zakoračio u kuhinju u kojoj se već navelike kužinavalo i ugledao već postavljen predadventski stol. A na njemu - kao dobrodošlica - domaće čačansko slatko od smokava s Murtera, pošteno u bačvama odležana rakija čačanska šljiva i istarska biska te pladnjevi sireva i narezaka, donosi Jutarnji.

“Sad znaš zašto ‘kaj, ča, bre, bona’... Danas radimo naš multikulti fusion”, kaže Ivica dok smo kušali “srpsko slatko” Draganine mame i nazdravljali šljivom i biskom. Naravno, nije to bilo prvi put da se u domu Propadalovih na nedjeljnom ručku okupi društvo uz trpezu koja doslovno zrcali gastronomsku prtljagu i Dragane i Ivice. Uostalom, ona je Beograđanka iz Čačka, a udajom naturalizirana Zagrepčanka, a on - pazi sad! - Livnjak koji je u Splitu završio srednju školu, studirao i živio u Sarajevu, desetljećima u Zagrebu, ali također i na Murteru i - odnedavno - u Istri, piše Jutarnji.

“Svuda sam putovao, a Bog mi je dao dobar apetit, što se, uostalom, i vidi... No malo tko ima ovakvu klopu kakva je s ovih prostora. Kao rođeni Livnjak koji nikad nije izgubio kontakt sa zavičajem nezamislivo mi je da doma nemam livanjskog sira pa ga je i na našoj daščici čak tri vrste: onaj nezaobilazni klasični rađen po starinsku koji vuče na okuse djetinjstva, ali i s paprom i samoniklim biljem i začinima. Zahvaljujući Dragani imamo i stalan dotok čudesnog čačanskog mladog kajmaka koji je savršeno kremozan i genijalan dodatak uz naše tvrde sireve. Pa tko onda da mu odoli. Istarski ombolo koji nabavljamo svaki put kad skoknemo do Folija, Svetvinčenta i okolnih OPG-ova idealno se, pak, nadopunjava s livanjskim sudžukom i pečenicom, ali i osječkim kulenom. I mrtva usta bi ih jela...”, veli Propadalo, donosi Jutarnji.