Kud plovi Uljanik ili restrukturiranje šupljih džepova
Što se dobije kada se u posljednjih pet godina u proizvodnju specijalnog visoko sofisticiranog i skupog proizvoda zvanog „brod“, o kojem očito nemaju previše pojma, upletu nesposobna i diletantska Uprava, moralno korumpirani sindikati, većinski vlasnici firme (koji ne razlikuju dionicu brodogradilišta od dionice ceste Vodnjan – Pula), neprosvijećeni radnici, lumpen-proletarijat, te uz njih neradnici i one koje baš briga za sve to? E onda se dobije trenutačna rentgen slika pulskog brodogradilišta „Uljanik“, bez uljepšavanja i bez lažnih premazivanja akva marin lak bojom.
Da se podsjetimo, Uljanik je osnovan 1856. godine, u pomno odabranom pulskom zaljevu, kao brodogradilište ratne mornarice Austro-Ugarske. Temeljac za gradnju položila je carica Elizabeta 9. prosinca, te se taj datum proslavlja kao dan brodogradilišta, jednog od najstarijih danas u svijetu. No, slavna prošlost daleko je i prošlo svršeno vrijeme, a trenutna mračna sadašnjost baš ne garantira svjetlu budućnost. Naime, u posljednjih pet godina na pulskim je navozima stvoreno 88 milijuna eura negative i oko 270 milijuna eura obveza prema kompanijama unutar Uljanik grupe, dobavljačima i bankama.
Sramotna nagrada Istriana
Situacija je godinama lakirana, povjerljive informacije skrivale su se i nisu iznosile u javnost, a svojom punom knjigom narudžbi brodova Uprava Uljanika je mazala i javnost i politiku koja ih je instalirala da vode brodogradilište i proces brodogradnje, o kojem realno, budimo pošteni - pojma nemaju. Ili imaju, ali su vanserijski netalentirani za tako nešto!
Ali su zato prirodno talentirani da istodobno bez grižnje savjesti voze skupe Audije i BMW-e kojima znaju upravljati, da koriste u neograničenom iznosu debitne i kreditne kartice za službene ručkove i večere, da se modno oblače i odijevaju bolje nego pojedini gradski moćnici koji su godinama važili za najosvještenije i najbolje odjevene „modne mačke „ u Puli.
I da naravno, svakog mjeseca, redovno primaju plaće od dvadesetak, tridesetak i više tisuća kuna za svoj veliki rad i trud! Naravno, plus periodične bonuse od desetak i petnaestak tisuća kuna za uspješno obavljen posao! Pa onda i ne čudi što je ta i takva Uprava bila zaslužna što je Uljanik dobio specijalnu sramotnu nagradu „Istriana“ Istarske županije, kao najbolje i najuspješnije poduzeće na najljepšem hrvatskom poluotoku!
Brodovi s milijunskim programiranim gubicima
I sve je to tako lijepo išlo i gradilo se poput Potemkinovih sela , a naručivali su se brodovi koji su unaprijed donosili milijunske gubitke. I dok je država u Uljanik godinama pumpala ogromne financijske injekcije i subvencije, Uprava je za dobro odrađene poslove popunjene knjige narudžbi brodova, primala menadžerskim ugovorima visoke zagarantirane bonuse, sve dok džepovi nisu postali potpuno prazni i dalje se nije moglo!
Pa se putem lokalne politike i vladajućeg IDS-a pokušala stvar relativizirati, sanirati i stabilizirati, zazivajući HDZ i državnu vlast da nešto učini po tom problemu. Nakon petnaestak dana moljenja i cviljenja u Bruxellessu, jamstva za kredit su zajedničkim nastupima HDZ-a i IDS-a ipak iskamčena i povratak drame u budućnost prolongiran je za idućih pet- šest mjeseci.
I dok su smutljivi i impotentni sindikati brže – bolje povukli svog člana iz Nadzornog odbora brodogradilišta najavljujući truli i kilavi štrajk, netko je radnicima dojavio i prosvijetlio pamet da su oni ipak većinski vlasnici posrnulog brodogradilišta i to u vlasništvu od čak 48%!
Drugi su pak predložili da se Uprava pod hitno smijeni, jer onaj koji je donio višemilijunske minuse u eurima, ne može više Uljanik izvući od potonuća.
Prvi čovjek Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić, prilično se rezervirano držao od izbijanja afere, ne želeći dolijevati ulje na vatru, tvrdnjom i principom da se politika ne bi trebala miješati u privatno poduzeće. A onda je ipak shvatio da bi trebao zaštititi, ako ne radnike, a ono bar brojne nesposobne uhljebe i članove svoje stranke kojima prijeti propast u Uljaniku i koji se nalaze na dobro plaćenim radnim mjestima. Pa je predložio da se kompromitiranu Upravu ne smjenjuje, već da joj se produži rok dok se ne pronađe strateški partner, koji će svojim vrećama novca poput pijanog milijunaša spasiti stvar!
Jer, dok se eventualna nova Uprava uputi u posao, smatra samozatajni Miletić, izgubit će se vrijeme i mogućnost pronalaženja adekvatnog financijskog pojasa i partnera za spašavanje! A stignu se, dakako, rekoše mi dežurni angažirani kriminalisti i sakriti kojekakvi kompromitirajući dokazi.
Time je naravno posve otklonjena mogućnost da netko stručan iz samog brodogradilišta zasjedne u upravne fotelje, te da na taj način svoje prethodnike spasi od bacanja u more, što su gnjevni radnici u pokušaju neuspjelog štrajka najavljivali.
Policajci štite Upravu od vlastitih radnika
No, nije ni Uprava sisala vesla, pa je za svaki slučaj pozvala interventnu policiju da osigura red u brodogradilištu od „nepoćudnih i ubačenih pseudo političkih elemenata i nepozvanih bukača koji su nastupili kao rušilački faktor“! A time si, naravno, osigura i vlastite guzice! Jer bolje imati plavog policajca na ulaznoj kapiji, nego od strane razularenih prosvjednika završiti u buretu katrana ili bačvi temeljne brodske sive boje! Baš kao što smo to nekad gledali u američkim filmovima koji su prikazivali povijest radničkog pokreta 19. stoljeća!
Pa makar policajci, angažirani da štite Upravu od vlastitih radnika, stajali na ulazu u škver sve dok se god ne sprovede restrukturiranje. Za koje znamo što zapravo znači: plaćanje dugova i otpuštanje radnika! Mada bi se, da je zdrave pameti, ti isti ili malo pametniji policajci, trebali uputiti u Upravu da temeljito proščešljaju poslovanje Uprave i provjere ima li u svim tim silnim gubicima kaznenih djela ili, ne daj Bože, otuđivanja financijskih sredstava i presumjeravanja novca u privatne ili političke džepove.
96 milijuna eura za puko preživljavanje
I dok je drama dostizala svoj vrhunac, u javnost su počeli izlaziti i prvi konkretniji iznosi o tome koliko će iznositi troškovi ovog novog restrukturiranja. Prema stručnom elaboratu, potrebna su državna sredstva za sanaciju Uljanik brodogradilišta, u kojem se ta vrijednost programa restrukturiranja procjenjuje na 465 milijuna eura, od čega je 375 milijuna eura namijenjeno za završavanje trenutne knjige narudžbi, a 90 milijuna eura za nove poslovne aktivnosti.
U međuvremenu Bruxelles je odobrio jamstva! "Europska komisija zaključila je da je plan Republike Hrvatske da brodogradilištu Uljanik izda državno jamstvo za zajam od 96 milijuna eura u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama. Zahvaljujući toj mjeri Uljanik će moći pokriti hitne potrebe za likvidnošću za vrijeme izrade plana restrukturiranja, uz ograničeno narušavanje tržišnog natjecanja", priopćila je Komisija.
I što sad dalje? Katastrofa je izbjegnuta! Plaće za prosinac i Božićnice su isplaćene, a needucirana radnička klasa vrlo brzo je prestala sa rogoborenjem protiv Uprave i najavama novih pobuna. Jer dok plaće stižu, baš briga radnike za Upravu i sudbinu brodogradilišta. Zaboli ih svjesno proletersko dupe!
Jakovčićeva vizija od prije desetak godina
o, nastavak priče, kojom će se i dalje graditi brodovi koji programirano donose gubitak, više ipak neće biti moguć! Uljaniku slijedi neizvjesna budućnost i pronalaženje novog strateškog partnera, a zapravo budućeg vlasnika. Neminovno slijedi, procjenjuje se i otpuštanje više od tisuću i pol radnika!
Hoće li želje budućeg vlasnika za nastavkom klasične brodogradnje omogućiti da u akvatoriju pulske luke i dalje gledamo noću svjetleće dizalice ili će se u dogledno vrijeme zavijoriti zastave na jarbolima raskošnih jahti u pulskoj luci, pokazat će skora budućnost. No, više ništa neće biti kao prije...
Pitanje je ipak hoće li se na kraju krajeva ostvariti snovi velikog vizionara Ivana Jakovčića, najvećeg političara Istre ovog stoljeća, koji je legano okrećući i ispijajući čašicu muškata, još prije desetak godina u pulskoj luci najavio izmještanje brodogradilišta Uljanik i njegov odlazak u ropotarnicu povijesti! A najavio dolazak skupocjenih bjelosvjetskih jahti i izgradnju mega marine s namjenskim brodogradilištem za remont istih... (Damir Strugar)
