Nikad im nije palo na pamet dizati produkciju na uštrb kvalitete
Gianfrancu i Antonelli Kozlović, vlasnicima vinarije, nikada nije palo na pamet iskoristiti popularnost svojih vina i povjerenje kupaca, nego stalno dižu ljestvicu kvalitete. Put malvazije od sorte za najbazičnija vina do omiljenog restoranskog vina više je nego impresivan. U devedesetima su restoranskom scenom, od bijelih sorti, vladale kutjevačka graševina, orahovički silvanac zeleni i vrbnička zlatna žlahtina. Malvazija nije bila čak ni rezervna varijanta, to su mjesto držali chardonnay i sivi pinot iz Slovenije te pošip iz Dalmacije, piše Jutarnji.hr.
Izvan Istre je se moglo naći samo u pakiranjima za masovno tržište riječkog Istravina. Prvi znakovi da se nešto novo i zanimljivo događa bili su zajednički nastupi tri pionira moderne malvazije, Degrassija, Kozlovića i Matoševića, na sajmu Vinovita u Zagrebu te uspjesi na prvim vinskim natjecanjima. Vinski znatiželjnici su na štandu trojice novajlija iz Istre otkrivali sasvim novo lice te sorte, a što je važnije, potencijal sorte je prepoznao i tada vodeći vinski trgovac Vlado Borošić koji ih je u samo nekoliko godina instalirao na vinske liste gotovo svih važnijih zagrebačkih restorana, donosi Jutarnji.
