'Učenici izlaze iz škola puni informacija, a s nedovoljno vještina'

Petra Andrić psihologinja je Srednje škole Mate Balote iz Poreča. S njom smo razgovarali o najčešćim problemima s kojima se susreće u radu s učenicima, prilagođavanju srednjoškolskog obrazovanja zahtjevima tržišta te izazovima koji čekaju psihologe i nastavnike u budućnosti.

*Kako, na Vašem primjeru, izgleda jedan radni dan psihologa u srednjoj školi?
- Školski psiholog, kao stručni suradnik, surađuje sa svim djelatnicima škole, ali je ipak naglasak stavljen na učenike i njihove potrebe. Jedan od najefikasnijih načina da se pristupi učeniku i izgradi kvalitetni odnos je svakako radionicama, inače bi školski psiholog ostao samo još jedna osoba koja boravi u uredu. Tako su nam ovaj tjedan u tijeku radionice s nazivom „Teškoće u komunikaciji – što oni zapravo kažu“, s naglaskom na razumijevanje neverbalne komunikacije.

Iako učenici dolaze i kod mene u ured na inicijativu profesora ili roditelja, često dođu i samoinicijativno. Na individualnim, ali i grupnim, savjetovanjima pomažem im kod izgradnje samopouzdanja, samopoštovanja, u učenju socijalnih vještina, prevenciji nasilja, prepoznavanju neverbalnih gesti i boljoj komunikaciji s nastavnicima i vršnjacima, savladavanju stresa te drugom.

Tako da u jednom radnom danu psiholog radi u razredu s većom grupom učenika, zatim održava savjetovanja s određenim učenikom, roditeljima ili profesorima ili surađuje s ostalim stručnim suradnicima u organizaciji određenih aktivnosti u školi (npr. Smotri sveučilišta, Tjednu psihologije i sl.) Uza sve to, psiholog mora i voditi dokumentaciju, pisati izvještaje, pripremati potrebnu dokumentaciju za unapređenja nastavnika…

*Koji su najčešći problemi među srednjoškolskom populacijom, kako se oni uočavaju? Ima li promjena u vrsti teškoća koje se javljaju među učenicima danas, u odnosu na, primjerice, razdoblje prije deset godina?
- Učenici na savjetovanja dolaze zbog raznolikih razloga – emocionalnih, obiteljskih, poteškoća u odnosu s drugim učenicima ili nastavnicima/roditeljima, poteškoća s učenjem. Nekad je razlog posve jednostavan – žele da ih netko samo sasluša. Možda se prije 10-ak godina odlazak školskom psihologu doživljavao više kao kazna, nego nešto drugo, ali s vremenom primjećujem da je društvo postalo otvorenije i senzibilnije te više učenika prihvaća moju pomoć. Ovaj su tjedan naši učenici radili radioemisiju u suradnji sa svojim školskim kolegama i nastavnicima te ih intervjuirali o neverbalnim gestama. U izradi emisije shvatili su da se isto ponašanje često različito doživljava s druge strane učionice, te su se tako i sami preispitali svoje geste.

*Koliko vremena jedan psiholog ili nastavnik u srednjoj školi troši na ispunjavanje raznih formulara i pisanje, odnosno tzv. administraciju, a koliko na izravan rad s ljudima?
- Naša škola trenutno broji 436 učenika i 65 profesora te, moram priznati, da kao jedini stručni suradnik u školi trošim jako puno vremena na tzv. administraciji, iako uvijek pokušavam dati prednost izravnom radu s ljudima. Kada procjenjujem prioritet u odrađivanju neke aktivnosti/zadatka, uvijek dajem prednost ljudima.

*Kako vidite ulogu psihologa u srednjim školama i školstva općenito za 20 godina?
- Jedno od glavnih zaduženja psihologa je svakako prepoznavanje razvojnih i individualnih potreba učenika, a te će potrebe za 20 godina svakako biti drukčije. U sklopu Tjedna psihologije za građanstvo je Zdravi grad Poreč priredio zanimljivo predavanje „Djeca s licima koja sjaje – Glow kids“ kardiokirurga Burcara iz Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb koji je ukazao da se taj fenomen može vidjeti kod naše djece koja svakodnevno, gotovo u transu, kao hipnotizirana gledaju u ekrane mobitela, čak i kada se nalaze na igralištu ili u školi. Zato često ne sudjeluju u razgovorima ili na predavanju u školi. Djeca današnjice sve su više izložena takvim uređajima pa postoji mogućnost da će za 20 godina biti i više djece s različitim poteškoćama (deficit pažnje, motoričke teškoće i sl.).

*Treba li i u kojoj mjeri srednjoškolsko obrazovanje podrediti zahtjevima tržišta radne snage?
- Srednjoškolsko bi se obrazovanje svakako trebalo podrediti zahtjevima tržišta radne snage jer učenici izlaze iz škola puni informacija, a s nedovoljno osobnih vještina (socijalnih, komunikacijskih i dr.), kao i stručnih vještina za koje su se konkretno školovali.

Naša je škola jedina u Istarskoj županiji koja nudi poljoprivredni četverogodišnji smjer. Ove nam je godine Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo čak 456.868,74 kuna za provedbu projekta „Projektna nastava – Uzgoj mediteranskih kultura karakterističnih za područje Istre“. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić prepoznao je zahtjeve tržišta te je Ministarstvo umjesto planiranih 5 dodijelilo dodatnih 8 milijuna kuna, znači sveukupno 13 milijuna za poljoprivredne škole u Republici Hrvatskoj.

* Kako se učenici u srednjim školama pripremaju za nošenje sa stresom na budućem radnom mjestu?
- Naši profesori nastoje svoje učenike pripremiti za buduća zanimanja pisanjem različitih referata koje kasnije pred razredom prezentiraju, sve s ciljem razvoja govorničkih i prezentacijskim vještina koja će im zasigurno zatrebati u nadolazećim godinama studiranja i/ili rada.

S druge strane profesorice poljoprivrednih predmeta zajedno s učenicima vode učeničku zadrugu „Parentino“, a ekonomisti svoje vježbenički tvrtke. U tim se projektima proizvode vina (istarska malvazija i Cuvée), ekstra djevičanska maslinova ulja i eterično ulje lavande. U vježbeničkoj tvrtki ekonomisti simuliraju trgovačko društvo koje preslikava operacije iz stvarnog poslovnog svijete tako da su učenici kao djelatnici tvrtke uključeni u procese kupnje i prodaje. Sve su to aktivnosti koje učenike pripremaju za buduće tržište rada. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)