Gradnja koja nema ni početka ni kraja
Kada je prije točno dvije i pol godine poznati diplomirani inžinjer građevine, šarmer i čovjek mekog srca Giordano Škuflić preuzimao objedinjeni pulski mega Upravni odjel za urbanizam, komunalne poslove, prostorno uređenje, javne radove i održavanje flore i faune, odmah sam mu u početku dobronamjerno i prijateljski savjetovao koje projekte mora odraditi kako bi pokazao i dokazao da je konačno postavljen pravi čovjek na pravo mjesto i kako će građani Pule njegovim radom i učincima njegovog mega-odjela biti konačno zadovoljni.
Velepročelnik urbanizma i tri velika problema
Kao novinar, uvijek u opoziciji spram aktualnih vlasti, pratio sam tada na koji je apsolutistički način, bez razumnog obrazloženja i bez ikakvih materijalnih dokaza, njegov prethodnik Damir Prhat smijenjen s pozicije pročelnika. I koliko su ga funkcije i fotelje prvog pulskog urbaniste zapravo koštale tada navodno iskazane političke stranačke ambicije, problematična netransparentnost oko financija na relaciji Forum 2 – Splitska 3, te posebno, a po nekima i krucijalno, odbijanje projekta izgradnje držamije, odnosno islamskog centra u Puli.
Dakle, tada sam novopostavljenom velepročelniku, u Puli svima znanom kao Škufla, dao u amanet i obavezu tri projekta. Prvi je bio poravnavanje kloparajućih šahtova na Bulevaru. Zajednički smo ih prošli autom i izbrojili smo točno 15 poklopaca od šahtova, koji zvone, zvekeću i klepeću, kad god neko vozilo pređe preko njih.
Drugi projekt koji sam mu odmah preporučio, bila je konačna izgradnja kružnog toka na Vidikovcu i razrešenje višegodišnje rak-rane pulskog prometa. A kojom crnom točkom, odnosno raskrižjem, svakodnevno prolazi i do deset tisuća vozila.
Treći projekt koji sam mu sugerirao, bila je izgradnja kratke ceste u dužini od oko 200 metara, odnosno poveznice na relaciji od Industrijske škole na Vidikovcu do grada. A kojom bi se sav promet iz pravca Verudele, Pješčane uvale, Nove Verude, Verude Porat i dijela Vidikovca preusmjerio direktnim putem prema centru grada, a ne preko budućeg kružnog toka na Vidikovcu.
Pragmatični velepročelnik Škuflić sa zanimanjem je saslušao moje savjete, rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći i od tada više nikada nismo razgovarali o njegovim radnim zadacima, te rezultatima njegovog posla. Dakle, od tog je našeg razgovora proteklo više od 900 dana i evo što je u međuvremenu učinjeno.
Iako se radi – rezultata nema
Legendarni poklopci od šahtova na Bulevaru i dalje veselo klepeću i zabavljaju pulske vozače i turiste kad prolaze po njima! Kružni tok na Vidikovcu nije dočekao ni svoju prvu lopatu ili kramp. Te je sve, po stoti jubilarni put, odgođeno za jesen, jer uskoro slijedi turistička predsezona. Spojna cesta koja bi u podnožju Vidikovca pored bivše Mljekare ili stare Staklare izbijala najkraćim putem prema gradu, ostavljena je za neka buduća vremena i za neke buduće građevinske vizionare.
Naravno, najlakše bi sad bilo optuživati već spomenutog velepročelnika za urbanizam, komunalije i modne afinitete da je on isključivi krivac što se sve te tri krucijalne i ključne greške velikih cestovnih problema u pulskom prometu ne ispravljaju.
Dakako, on bi nas mogao elegantno uputiti na svog šefa, gradonačelnika Pule, koji je najodgovorniji i bez čijeg se miga, naloga ili potpisa ionako ništa u gradu ne može uraditi. Ali, koji se svojim automobilom ne vozi po Puli, pa ga očito ti nedostaci u vožnji i ne smetaju.
Potom bi nas gradonačelnik Pule mogao uputiti na Gradsko vijeće koje se tim aktualnim problemima nikad nije pozabavilo, a kamoli mu posvetilo nužnu brigu ili barem pažnju! No, nakon toga bi mogli tužno konstatirati da taj smiješno sastavljeni gradski koncil, ne da nema pojma o prometnoj problematici svog grada, nego se bavi vječnim prepucavanjem vladajućih i oporbe, pa i od njega građanima Pule nikakva korist!
Nitko nije odgovoran ni za što
No, agilni bi nas vijećnici pulskog lokalnog parlamenta mogli proslijediti na medije, koji o tome mudro šute i svojim kritičkim pristupom ne natjeravaju odgovorne da nešto poduzmu. Kao što znamo, političari koji rješavaju naše probleme, tu su za opći boljitak svih nas. I kada tako ne rade, mediji bi trebali konstantno preispitivati njihov rad, rezultate i vjerodostojnost. Ali kako to od medija očekivati kada su na različite načine pacificirani i potkupljeni od te iste vlasti i bave se efemernim stvarima, a ne ključnim problemima našeg grada?
Naravno, ne može se ipak zanemariti da se u Puli radi i gradi. Međutim, konkretnih rezultata nema! Jer u općoj kakofoniji bagerskih prekopavanja i preuređenja ulica, prolaza, trgova, zidova i pločnika, stječe se dojam da se radi stihijski, neorganizirano, bez prioriteta i zbrda-zdola.
U mnogim se primjerima dešavaju i komične stvari, pa se ceste prekopavaju i po nekoliko puta, a asfalt se postavlja, reže, miče i opet postavlja. Blamaža oko izgradnje velikog kružnog toka na ulazu u Pulu i dodatni višemilijunski troškovi zbog neadekvatnog rješavanja oborinske odvodnje, samo su dokaz da se radi, ali ne baš sa punom pameću i odgovornošću prema javnom novcu.
Pranje savjesti ili prljavog vodovodnog zida
Svi ovi nabrojani problemi tek su kap u moru od budućeg generalnog uređenja grada, kakvog Pula očekuje i zaslužuje. Jer, nemoguće je očekivati moderni urbani mentalitet i vizualni identitet Pule, kada je u gradu teško i reći šta je veća opća sramota?
Je li to, naprimjer, grbava Kandlerova ulica, žila kucavica grada? Ili je to pulski Korzo, koji izgleda kao da je prorešetan višecjevnim raketnim bacačem, a usput prenapučen kojekakvim kontejnerima za smeće i kojekakvim kioscima za palačinke, kokice, bicikle i novine?
Možda je to ipak katastrofalna obala užeg centra rive, koja se komotno može natjecati za najružnije popločenu rivu na Jadranu? Neki će reći da je to sve luk i voda, odnosno kamilica na ono kako izgledaju javna kupališta Valkane i Stoja.. itd… itd…
Optimisti će možda reći da je ovakva ocjena Pule pretjerana i da nije baš sve tako crno. Vladajući će opet reći da je to direktan napad na njih, a ne na stvarne probleme.
Ali, kako se ne složiti sa svim tim kritičkim ocjenama, kada primjera radi, ni Grad Pula, ni njegov velepročelnik za urbanizam, ni gradonačelnik Pule, ni direktor Vodovoda, ni zapovjednik Vatrogasne postrojbe, niti itko pametan i ozbiljan, već godinama nisu u stanju oprati katastrofično prljav zid na zgradi Vodovoda, koji odavno slovi kao najprljaviji zid u Istri? (Damir Strugar)
