Treba li dotući hrvatsku brodograđevnu industriju?

Danas RH više nema iole važniju industriju ni poljoprivredu, nema hrane i energije za vlastite potrebe, nema svoje velike banke (osim još zakratko HPB-a; ostale su davno dokapitalizirane s 87 milijardi kuna, a darovane strancima za pet milijardi kuna, sic!), nema svoj telekomunikacijski sustav, na prezaduženim autocestama u Hrvatskom zagorju, Istri i čak tunelu kroz Učku ubiru vrhnje francuski i austrijski koncesionari, više nema svoju proizvodnju lijekova, inzulina, seruma protiv ugriza zmija i paukova, uništeni su tekstilni i obućarski divovi, tvornice namještaja, u turizam su uvelike ušli strani vlasnici... piše Marijan Vogrinec za h-alter u tekstu "Populisti trče počasni krug".

Još samo treba u bescjenje - kao banke: - prodati vode, obradivo zemljište, šume i željeznicu te dotući izdišuću brodogradnju u Rijeci, Puli i rudimente u Splitu, kutinsku Petrokemiju, Inine rafinerije u Sisku i Rijeci, naftna i plinska polja, pa se šaka još neiseljenih Hrvata može komotno iseliti na Kepler-452b. Ako netko u međuvremenu izmisli raketu bržu od svjetlosti i Hrvatima ne zabrani naseljavanje.

Populisti raznih stranačkih boja i ambicija trče počasni krug. Uključivo HDZ i SDP koji se javno izruguju populizmu Živog zida, upravo načinu podilaženja biračkom tijelu što ga sami prakticiraju u svim svojim izbornim kampanjama, od lokalnih i parlamentarnih do predsjedničkih i europarlamentarnih. Živi zid sada ima itekakvog štofa za obračun s opcijama "koje su upropastile Hrvatsku". Politički raison d'être je "uspeti se i čim dulje održati na vlasti, pogodovati zapadnom financijskom/korporativnom kapitalu te ugađati moćnicima u Bruxellesu i Washingtonu, a ne bolji život građana".

S obzirom na negativna iskustva građana i s HDZ-ovim i SDP-ovim vladama, koji bi to bio jaki razlog da im birači opet ukažu povjerenje? Nema ga, a do riječi ne drže. Ni do papira. A koji bi to jaki razlog bio za dovesti Živi zid na vlast? Tko jamči da neće na vlasti biti puka reinkarnacija HDZ-a ili SDP-a i da - kad Sinčića, Pernara i Bunjca o "pakračkom dekretu" RH Uniji i NATO-u pitaju za zdravlje Angela Merkel, Emmanuel Macron, Jean-Claude Juncker, Donald Trump, Jens Stoltenberg i takvi - naglavačke odbrzati u Atenu pitati Alexisa Tsiprasa kako je on to Zapadu pokazao grb kad mu je inatljivom sveo penziće na bankomatima na 60 eura dnevno i ostavio ponosne Grke na korici starog kruha i čaši vode. Sam kriterij populizma, uči iskustvo, skliska je riba, a birači se svaki put iznova razočaraju, jer ju nisu uhvatili ni za glavu niti za rep, piše h-alter.