Izlagačima na Obrtničkom sajmu evidentira se svaki odlazak na WC

Marijana Taradi – Bajsić i Sandra Fajgl – Herman izlagačice su koje na 14. Obrtničkom sajmu Istre u Puli gostuju već treću godinu. Ranije je, kažu, bilo bolje, no nadaju se ipak da će i ove godine biti bar donekle uspješno. Dolaze iz Međimurske županije, koja im, govore s ogorčenjem, nije financijski potpomogla dolazak na sajam, a koji u Puli traje do nedjelje, 9. listopada. Obje odlaze na mnoge sajmove, ali ovaj pulski smatraju gotovo najboljim. Pohvalile su organizaciju i rekle mi kako su zadovoljne radnim vremenom i čuvanjem šatora u kojem izlažu. I taman kad sam pomislila kako će ovo bit još jedna „obična“ priča o sajamskim izlagačima, u glas su mi rekle: „Ali broje nam pišanje!“

Misleći da se šale, odmahnula sam rukom, ali one su me nastavile uvjeravati kako u WC moraju s akreditacijom, a da stvar bude gora, žena koja dežura u toaletu upisuje njihovo ime te im, uz to, traži i potpis! „Meni nije tražila da se potpišem, ali upisala je moje ime i pored njega stavila crticu svaki put kada sam koristila WC“, rekla mi je Sandra F. Herman i na kraju, uz smiješak dodala : „Sad se bojimo da će nam na kraju ispostaviti račun za pišanje!“ I Marijani je već neugodno odlaziti u WC, obzirom da joj se svaki odlazak broji. „Tu smo cijeli dan i više puta moramo na WC, pa se već pomalo osjećam nelagodno obzirom da mi se na svaki odlazak gleda. Mislim da bi bilo dovoljno samo pokazati akreditaciju i da nema potrebe da svaki put govorim svoje ime te da me se upisuje“, rekla mi je Bajsić.

Zavirila sam u WC u koji se „upad“, za one koji ne izlažu na sajmu i nisu gosti obližnjeg kafića, naplaćuje čak 5 kuna. Žena koja tu radi (htjela je ostati anonimna), rekla mi je da firma za koju radi, Pula parking d.o.o., traži da popisuje izlagače koji koriste WC. Zašto, kaže, ne zna, ali već joj je neugodno. „Ljudi me napadaju, a ja nisam kriva, radim što su mi rekli. Da je banalno, banalno je, ali što mogu. Samo radim svoj posao“, opravdava se gospođa koja čuva i održava toalet smješten do kafića na Karolini.

Jedan je čovjek provirio i kada je vidio natpis, s vrata uzviknuo: „Pet kuna, za šta?! Za pišanje?! A j… ti!“ , odmahnuo rukom i otišao. Ja sam, obzirom da sam već koristila WC, platila svojih pet kuna i za to dobila račun. PDV je uračunat u cijenu. (Tekst i foto: Paola Albertini)