Ljudima nije problem ići duljim putem da bi mogli ovdje guštati u pizzi

Kad si u Istri – ponašaj se kao Istrijan i bez sumnje ćeš fino jesti. Nakon što nam je blogerica, stručnjakinja za digitalni marketing i hedonistica – Istrijanka Andrea Pančur prišapnula da se u Bujama jede najbolja pizza u Istri nismo previše oklijevali to i provjeriti. Možda bi skeptici pomislili nešto u stilu: „Ma ne'š ti pizze, sve su više-manje iste…“, ali ono što se jede u Bujama posve je drukčije od uspomena koje (mi tridesetikusurgodišnjaci) imamo na „socke“ koje su se jele kad smo bili klinci, ili pak neke od diskutabilnih pizzerija razasute po Lijepoj Našoj, piše portal Pun kufer.

Radi pizze u Aquariusu Istrijanima nije problem potegnut na desetke kilometra, ili namjerno otići dužim putem samo da bi mogli zastati i dobro se izguštati. I to ne nužno samo u pizzi. Kod Josipa Vorića, kojeg prijatelji zovu Bepo i njegove supruge Karmen hodočasti se na ozbiljne komade mesa koji odležavaju unedogled, finu tjesteninu, Monalisa krumpire o kojima bi neke dušice lako mogle napisati stih ili dva, a ostavi se mjesta i za deserte koji su sve samo ne predvidljivi.

Svojim primjerom Bepo i Karmen pokazuju koliko je važno birati ljude kojima se okružujemo, a kad je riječ o onima koji ih opskrbljuju namirnicama, tu nema dileme – prolazi samo vrhunsko. Bez izvrsnog sira, kao i povrća, darova mora i šume nema prođe kod onih koji pizzi u tanjuru pristupaju s poštovanjem.

Priča o tijestu za pizzu ne počinje u kuhinji Aquariusa, nego nešto dalje - na Santa Luciji gdje rastu njihove žitarice, te u Vižinadi, gdje živi i radi Marino Fattori, gospodin koji je ondje prije 20 godina otvorio mlin. U njegov Klas produkt dolaze kuhari, vlasnici agroturizama, kao i svi oni koji izbirljivo traže što će kupiti i staviti u smočnicu. Marino voli popričati s kupcima, poslušati dojmove i udijeliti pokoji savjet, ako ga netko traži. Kako živi u Sloveniji, svaki dan putuje u Vižinadu, gdje u svom mlinu melje i do dvije tone brašna na dan, donosi Pun kufer.