Htjeli su ga 'hititi ća' a postao je najbolji u državi

Sir koji je više puta bio nagrađivan kao najbolji u Hrvatskoj nastao je posve slučajno. Kad su ga Maja i Sandi Orbanić kušali prvi put, bio je katastrofa. No umjesto da ga "hite ća" dali su mu još jednu priliku - i dobili proizvod u kojem danas guštaju gosti naših najboljih restorana... piše Pun kufer. „S obzirom na to da je Sandi strojar, a ja hotelijerka, možete misliti – sve smo znali o siru“, smije se vlasnica Maja, prisjećajući se početaka:

„Od Agronomskog fakulteta dobili smo recept za najjednostavniji sir koji postoji, ali nije nam uspio. Niti prvi, niti drugi, a ni peti... ali na kraju nam je pošlo za rukom. Bili smo preponosni i nazvali smo ga Žminjski sir. Kako nisu imali prostor za zrenje sira, Žminjski polutvrdi sir nije zrio na drvu, nego u vakuumu, baš kao i kasnije Latufino, sir s crnim tartufima - jedini u njihovoj ponudi kojim ne dominira mliječna aroma. 

„Idući je bio proizvod koji stranci nazivaju sirom za svaki dan; sir kakav se radio nekada, ali ipak drukčiji. Nekoć je mlijeko bilo sirovo, no mi ga pasteriziramo jer nije šala igrati se sirovim mlijekom za veliko tržište. Konzervansa nema, ali pasterizacija mora biti. Taj je sir zrio oko tri mjeseca i radio se u kalupu od oko 2,5 kg“, dodaje vlasnica.

Kad nešto naučiš, teško je stati i obuzdati apetite. Puni entuzijazma, Orbanići su odlučili napraviti ozbiljni, veliki sir, poput talijanskog, od oko 10 kilograma. Nakon što su ga napravili i ostavili da zrije tri mjeseca, došao je svečani trenutak za kušanje. „Taj je sir bio užas, ma katastrofa! Htjeli smo ga hitit ća, ali ipak smo ga ostavili neka zrije na gornjoj polici. Gotovo smo i zaboravili na njega. Iduće godine smo ga ipak odlučili kušati pa baciti, ali smo se iznenadili“, dodaje Maja. Tako se rodio Veli Jože, ponos Latusa koji je tri puta proglašen šampionom Hrvatske. Tekstura i miris, raskošne arome i lijepa boja, kremoznost i pikantnost lansirali su taj kolut u zvijezde, donosi Pun kufer.