Barban i Pazin: dvije župe posvećene Sv. Nikoli
Katolička crkva danas, 6. prosinca, slavi blagdan Sv. Nikole biskupa, zaštitnika djece i pomoraca, koji je u 3. st. živio u Maloj Aziji, postao biskupom Mire, a nakon smrti tijelo mu je preneseno u Bariju. Porečko i pulska biskupija ima dvije župe posvećene sv. Nikoli: u Barbanu i u Pazinu.
BARBAN: CRKVA NA TEMELJIMA STARODREVNOG KAŠTELA
Župa Barban starodrevna je župa, osnovana 740. godine. Od početka 9. st. pa do 1843. imala je svoj zborni kaptol. Župna crkva dograđena je i posvećena 1701. godine; posvetio ju je pulski biskup Josip Marija Bottari, franjevac konventualac.
O župi i crkvi biskup dr. Dragutin Nežić piše: „Kad su gradili sadašnju crkvu Sv. Nikole, produžili su crkveni prostor sve do zvonika, koji potječe iz 1585. Budući da su crkveni prostor proširili na desno, sav je desni zid morao biti iznova građen, a možda i lijevi, premda predaja kaže da je ta strana crkve naslonjena na zid kaštela. I visina sadašnje crkve daleko nadvisuje visinu stare. Crkveno je pročelje moralo biti građeno posve iznova jer je prostor nove crkve produžen u pravcu glavnih vratiju. U ispravi koju je o posveti izdala pulska biskupija piše da je 1701. godine crkva Sv. Nikole u Barbanu sadrađena od temelja (a fundamentis erecta)“.
Zvonik visine 25 metara dograđen je na kuli iz 1595. i ugrađen u pročelje crkve.
U staroj, romaničkoj crkvi, bilo je devet drvenih oltara, u novoj, baroknoj, pet mramornih oltara.
Pulski biskup Ivan Andrija Balbi podijelio je 1755. za sva vremena barbanskom kanoniku-župniku naslov nadsvećenika, a biskup Ivan Dominik Juras odlikovao je 1791. barbanski kaptol naslovom „znamenita zborna crkva“.
Ne zna se pobliže tko je novčano pomagao gradnju. Vlastelin nije mnogo pomagao. U župi je bilo trinaest bratovština koje su dugo u tu svrhu štedjele, kao i kaptol. „Narod je sigurno dao svu radnu snagu uz novčane darove“, piše biskup Nežić.
U to vrijeme Barban je imao desetak kuća, opasan zidinama s nekoliko kula. U kaštelu je uredovao gospoštijski kapetan, koji je upravljao cijelim krajem u ime vlastelina Loredana koji je živio u Veneciji. Kanonici su stanovali izvan kaštela, u mjestu, svaki za sebe. Narod je živio po selima.
Najpoznatiji Barbanac jamačno je Petar Stanković (Pietro Stankovich, 1771.-1852.), svećenik, kanonik barbanskog kaptola, polihistor, izumitelj, čovjek širokog kruga interesa, aktivan član mnogih europskih akademija znanosti.
PAZIN: NAJLJEPŠE OSLIKANI CRKVENI SVOD
Pazin se po prvi put kao župa u pisanim ispravama spominje 1177. Župna crkva sagrađena je 1266. o čemu svjedoči latinski natpisa na glavom pročelju, potom u više navrata proširivana i obnavljana. Zvonik, visok 45 metara, odvojen od crkve, sagrađen je 1705. godine.
Tijekom vremena župna crkva dobiva kasnogotičko svetište te renesansne kapele koje su dodane glavnom brodu, a veliku baroknu rekonstrukciju doživjela je 1764. Gotičko višekutno svetište, nadsvođeno zvjezdastim svodom, predstavlja posebnu zanimljivost s ciklusom fresaka naslikanim oko 1460. Te freske spadaju u sam vrh kasnogotičkih likovnih ostvarenja u Istri. Dograđivanje bočnih kapela počelo je 1659., koje su u velikoj obnovi u baroknom stilu iz šezdesetih godina 18. st. spojene u bočne brodove i opremljene novim oltarima.
PAZINSKA PREPOZITURA I PREPOZITI
Kao prepozitura Pazin se prvi put spominje 1276. Prepozitura je, zapravo, područje vlasti ili službe prepozita (prošta). Pazinski je župnik nosio taj naziv i to kao ures i znak samostalnosti njegove funkcije, koju mu je podijelio porečki biskup zbog toga što se nalazio u središtu Pazinske knežije. Pazin je, naime, do 1788. pripadao porečkoj biskupiji iako je gospoštija bila posjed goričkih grofova. Godine 1788. Pazin je potpao pod novoosnovanu biskupiju u Gradiški, a već 1791. pod tršćansku, u čijem je sastavu pravno ostao do 1978., iako je od 1947. pripadao pazinskoj Apostolskoj administraturi. Ispravom pape Pavla VI. (Prioribus saeculis), od 17. listopada 1977., pazinska Apostolska administratura crkvenopravno je sjedinjena s porečkom i pulskom biskupijom, pa se Pazin ponovno vratio u sastav porečke biskupije.
U vodstvu prepoziture izmjenjivali su se tijekom stoljeća prepoziti njemačke, talijanske i hrvatske narodnosti. O njima je pisao prof. Josip Šiklić, među kojima izdvajam one koji su nakon službe prepozita imenovani biskupima: Nijemac Juraj Maininger postao je pićanskim biskupom 1490.; Hrvat Zaharija Šivanić također je imenovan pićanskim biskupom; titulu pićanskog biskupa stekao je i Anton Zara, a Rinaldo Scarlichio postat će tršćanskim pa ljubljanskim biskupom. Tršćanskim biskupom postat će 1796. i prepozit Ignacije Kajetan de Buset.
U novije doba jedan pazinski župnik i prepozit također će biti imenovan biskupom: mons. Antun Bogetić, biskupom posvećen 1984., u Pazinu službovao pet godina, od 1962. do 1967. (Piše: Robert Buršić)
POST SCRIPTUM. Danas pravoslavna crkva Sv. Nikole u Puli, sagrađena u 6. st., bila je posvećena Velikoj Gospi. Godine 1583. dodijeljena je grčkoj pravoslavnoj vjerskoj zajednici u Puli, bjeguncima s Cipra. Godine 1785. brigu o pravoslavnim vjernicima preuzela je tek utemeljena Crnogorska pravoslavna crkvena općina iz Peroja, koja se priključila Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Malu romaničku crkvu Sv. Nikole u Rakotulama dala je u 14. st. sagraditi plemićka obitelj Barbo. Freske u crkvi otkrio je 1925. don Luka Kirac. Na njima je uprizoren život sv. Nikole, među ostalim, Zlatna legenda koja oslikava dobročinstvo sveca: siromašnom plemiću tri noći ubacivao je kroz prozor po vrećicu zlatnika, kako bi mogao svojim kćerima osigurati dostojan miraz. Na zidu crkve nepoznati glagoljaš išao je grafit: Daj meni niki so(l)din, Miko, tako ti Boga.
Jedinstvena je crkva-vidikovac Sv. Nikole na brežuljku (38m) u porečkom turističkom naselju Zelena laguna, autora dipl. ing. arhitekture Rajka Sandrovca. Izgrađena je 1998. u slogu postmoderne, čije je tijelo obloženo staklom.
