'Putovanja su nešto najljepše što posao modela može pružiti'

Umažanka Martina Klimić (32) nakon deset godina provedenih u Italiji vratila se u Umag u kojem je odrasla te završila osnovnu školu. Gimnaziju je pohađala u sklopu Talijanske srednje škole "Leonardo da Vinci" iz Buja, a potom je u Trstu završila Pravni fakultet. Kao i mnogi njeni kolege, i ona se tijekom studija bavila dodatnim poslovima. Radila je kao konobarica, ali se bavila i manekenstvom, pretežito u Trstu i Milanu.

* Kako ste se odlučili da budete model? Tko vas je, ako se može tako reći, 'otkrio'?
- Dok sam konobarila u Trstu, uočila sam da postoji modna agencija "Be nice" u kojoj sam vidjela priliku okušati se u tim vodama. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka i počela sam raditi za njih. Preko iste agencije, neko sam vrijeme bila u Milanu, gdje sam radila za modnu  agenciju "Boom". Zahvaljujući tom poslu, putovala sam svijetom, kao npr. Šri Lanka, Grčka, Turska i općenito cijela Italija; upoznala sam puno ljudi iz različitih kultura te vidjela predivna mjesta. To je nešto najljepše što vam ovakav posao može pružiti.

* Pretpostavljam da to ne radite full-time. Čime se još bavite ili ste se bavili?
- Trenutno radim kao agent za nekretnine i u administraciji u osnovnoj školi. I dalje se bavim manekenstvom, ali ne više aktivno kao prije.

* Koliko je za dobru fotografiju bitan model, a koliko onaj tko fotografira i organizira posao?
- U manekenstvu, kao i u svakom poslu, bitna je organizacija i suradnja. Svi su jednako bitni, model, fotograf, make up artist, frizer; posao će biti kvalitetno odrađen ako se svi dobro usklade. Klijent je, kao i u svakom poslu, najbitniji.

* Zavide li vam ostale djevojke što ste toliko atraktivni da se možete baviti poslovima modela?
- Za biti manekenka ne moraš biti "lijepa"; moraš imati propisane mjere i specifične crte lica; a uostalom, ljepota je subjektivna.

Što se tiče zavidnosti, na žalost među ženama postoji uvijek neka vrsta "konkurencije"; osobno sam imala pozitivnih iskustava s drugim modelima, a bilo je i nekoliko negativnih s osobama koje ne poznaju manekenstvo. Poanta je ne uzimati sve k srcu, kao i u životu.

* Radite za talijansku modnu agenciju. Kako u najkraćim detaljima funkcionira taj  posao u Italiji?
- Što se tiče Italije, manekenstvom se možeš baviti preko modne agencije, koja te šalje na kastinge, ili te direktno šalje kod određenog klijenta, i koja za to dobiva proviziju. Drugi način je kao freelancer.

Postoje supermodeli, koji zarađuju i žive od tog posla, i obični modeli; tu je konkurencija jako velika. Možeš si nešto zaraditi, ali ne možeš od toga živjeti. Manekenstvo nije težak posao. Međutim, i u tom poslu se moraš držati određenih stvari, kao npr. pripaziti na svoje tijelo, znati se ponašati pred kamerom, znati predstaviti "proizvod" u najboljem svijetlu, biti svjestan toga da si sporedan "lik" (npr. bitna je odjeća koju nosiš, a ne ti), biti spreman na kritike, čekati redove na kastinzima, biti udaljen od kuće, biti na raspolaganju u svakom trenutku, jer nikad nećeš znati kada ćeš dobiti poziv za određeni posao (na taj način je teško organizirati privatan život).

* Koji su Vaši omiljeni brendovi? Što najviše volite u Istri i od Istre? Imate li neki hobi i obitelj?
- Što se tiče brendova, ne slijedim ih; kupujem ono što mi se sviđa. Što se Istre tiče, najviše volim čisti zrak i prirodu. Volim malene izlete i pješačenja s prijateljima. Istra je moja mala oaza mira. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)