Pulska slastičarka odala nam je nekoliko malih slatkih tajni

Slađana Prodanović radi u novootvorenoj pulskoj slastičarnici Flaviani vlasnice Jelene Burić. S njom razgovaramo o tom odgovornom zanimanju i počecima u Flavijaniju.

* Zovete se Slađana i slastičarka ste po zanimanju. Je li to samo slučajnost ili su Vas roditelji imenom (pred)odredili?
- Nisam nikad razmišljala o tome na taj način, ali ime sam dobila sasvim slučajno. Kod nas doma su se uvijek radili kolači. Ljubav prema slasticama i izradi kolača sam naslijedila od mame, otud i moje zanimanje za njih. Unazad dvije godine sam shvatila da me to područje jako zanima i da se želim razvijati u tom smjeru.

* Koje su dobre a koje loše strane tog posla? Kako Vam je raditi u Flavianiju?
- Dobre strane su definitivno isprobavanje novih okusa, slastica, stalna želja za usavršavanjem, učenje novih tehnika, a sve u svrhu kako bi gostu ponudili što bolju ponudu. A što se druge strane medalje tiče, iz perspektive slastičarke najveći je izazov fizički aspekt posla. Drugim riječima, nerijetko se može dogoditi da ste pola dana na nogama.

Budući da je meni čaša uvijek na pola puna, doživim to kao vrstu treninga. U Flaviani sam došla raditi sasvim slučajno, i tu sam se našla. Jako volim naše radno okruženje a Jelena je odličan šef i prijatelj. Zapravo, imamo specifičnu ponudu. Specijalizirani smo za sladoledne rolice koje sami izrađujemo ispred gosta i mini američke palačinke.

Mojim dolaskom u Flaviani u dogovoru s Jelenom digli smo ponudu na jedan viši nivo, a tiče se ponude raznih torti i slastica. Jako je dinamično i mogu izraziti svoju kreativnost. Zadovoljstvo naših gostiju potvrda je da idemo u dobrom smjeru.

* Na što treba posebno paziti kod izrade slastica? Koja bi bila mala tajna velikog majstora, ako je smijete odati?
- Kod izrade slastica je najbitnije pratiti recepte jer sve ima svoje zašto i zato, ako vam nešto i ne uspije iz prve ne treba odustati. Za slastičarstvo je najbitnije strpljenje, volja i ljubav prema slasticama. Uvijek ima prostora za eksperimentiranje, i tu do izražaja dolazi vaša kreativnost. Naravno da uvijek može nešto poći po zlu, ali tad nastupaju te male tajne, koje vam olakšaju posao.

Na primjer, ako su jaja prehladna, neće se dobro spojiti sa sastojcima, a ni bjelanci se neće moći dobro istući u snijeg. U slučaju ako pretjerate u miksanju tučenog vrhnja, spasite ga dodavanjem hladnog mlijeka i zatim ga ponovo istucite, a kako bi maslac bio pjenast, prije miksanja ga pobrašnite. Sve su to neke sitnice koje vam pomažu u kritičnim trenucima, a koje naučite kroz rad.

* Koja je Vaša omiljena slastica? Volite li više kolače s kremom ili tzv. suhe kolače?
- Dosta teško pitanje s obzirom da danas na tržištu postoje razne vrste kolača, ali ako moram birati, izabrat ću kremaste kolače. Tu sam teški klasičar i volim pojesti dobru krempitu i kolač od sira .Bitno je da su kolači rađeni od kvalitetnih sastojaka a to se odmah osjeti, i to pri prvom zalogaju.

* Imate li neke hobije? Što radite u slobodno vrijeme?
- Slobodno vrijeme volim provoditi u prirodi šetajući ili vozeći bicikl. Čitam knjige, i naravno, pečem kolače i torte za prijatelje jer me to uveseljava.

* Postoje li neki recepti koji su se vremenom izgubili? Moj osobni dojam je da neki kolači iz djetinjstva više jednostavno nemaju taj okus. Je li stvar u meni, ili se stvarno nešto promijenilo?
- Smatram da kako vrijeme odmiče, tako napreduju nove tehnologije izrade kolača i time se polako gubi tradicija izrade starinskih slastica, onako kako su radile naše bake. Vjerojatno se ne radi samo o okusima nego su to i uspomene i neki drugi doživljaji koje povezujemo s kolačima iz djetinjstva. Za kraj moram pohvaliti ovo pitanje i baš bi bilo zgodno pročitati znanstveno istraživanje na ovu temu. (Kristian Stepčić Reisman)