'Postoji jako puno virtuoza koji ne bi skupili 50 ljudi na koncertu'

New Avenue je nedavno formirani bend koji čine Bernard Udovičić i Luka Radošević. Oboje su od malih nogu pokazali veliki interes za glazbu i kroz sviranje gitare iz dana u dan sve više napredovali. Bernard je još kao tinejdžer imao priliku nastupati na festivalu "All you need is love" u Pazinu, gdje je odnio titulu pobjednika te je od tada sve više aktivniji u glazbenom svijetu.

Luka i Bernard su se upoznali preko zajedničke profesorice Denize Gjini koja je imala veliki utjecaj na njihov glazbeni put. Luka je upravo na preporuku profesorice došao kod Bernarda i počeo s njim vježbati i učiti svirati. Danas su njih dvoje prije svega prijatelji, i u ovu priču su krenuli iz ljubavi prema glazbi. Razgovaramo s Bernardom Udovičićem, o njegovim počecima, dosadašnjem radu i uzorima.

* Kad ste prepoznali gitaru kao instrument preko kojeg se želite izražavati? Što Vas je privuklo k njoj?
- Dakle od malih nogu bio sam veliki zaljubljenik u glazbu, a prvu gitaru kupio mi je dida Slavko. Zapravo možda je i to bio ključni faktor u izboru instrumenta. Tada sam počeo još aktivnije slušati glazbu, posebno obraćao pažnju na gitaru i svakim danom sam sve više volio taj instrument. Glazba koju sam slušao uglavnom je imala jako prepoznatljive dionice na gitarama kojima se dan danas ljudi dive.

* Pretpostavljam da je kod sviranja covera najbitnije tehnički dobro izvesti pjesmu. Ipak, može li se u sve to unijeti i dašak originalnosti u izvedbi?
- Pa ovako, na ovo pitanje je zbilja teško dati odgovor pošto netko izuzetno cijeni original pjesmu, dok postoji puno ljudi koji vole vidjeti kako netko interpretira pjesmu na svoj način. Tehnički izvesti pjesmu je pohvalno i definitivno pokazuje vještinu izvođača, međutim to nije najbitnija stvar zato što postoji jako puno virtuoza koji danas ne bi skupili 50 ljudi na koncertu. Bitno je danas imati karizmu ili što bi se pučki reklo "ono nešto" što će privući publiku. Često uzimani primjer je Mišo Kovač. (smijeh)

* Koji su najveći problemi kod javnog nastupa? Trema?
- Trema je svakako jedan nepoželjan osjećaj koji se hoćeš/nećeš uvijek može pojaviti i nikad glazbenik ne može reći da više nema treme. Međutim trema ne nastaje sama od sebe, ona je uzrokovana nečim drugim. Najčešće tremu imaju ljudi koji se nisu dobro spremili za svoj nastup ili prvi put nastupaju pred većim brojem gledatelja. Svakako, trema se sve lakše kontrolira s iskustvom i kad je čovjek siguran u sebe.

* Vaši uzori u glazbenom svijetu? Vaše omiljene skladbe?
- S vremenom čovjek malo i promijeni ukus i počne uvažavati svu glazbu koja mu se svidi. Ja bih ipak spomenuo da sam od malih nogu volio rock glazbu, a tada su najviše utjecali na mene: Metallica, Maideni, Deep Purple, Dire Straits. Od novijih bih volio istaknuti: Muse i Coldplay.  Što se tiče skladbi teško mi je izdvojiti neku posebno jer ih stvarno ima puno, ali izdvojit ću "Sultans of Swing" jednostavno zato što sam uvijek volio svirati tu pjesmu i u doba kad nije bilo baš interneta mučio se svakodnevno skidati na sluh svaku gitarsku dionicu.

* Može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe?
- Naravno da se može, kao i svugdje u svijetu. Možda sam još premlad da bih imao nekakvog iskustva da pričam puno o tome, ali definitivno se može.

* Vi ste iz Buja a često svirate u Umagu. Postoji li neko malo rivalstvo između ta dva grada?
- Pa možda kroz nekakvu zezanciju se može spomenuti rivalstvo, ali osobno moram reći da smo mi muzičari jako povezani i imamo stvarno jedan prijateljski odnos. Ne mogu reći da li je svugdje tako, ali što se tiče Istre smatram da smo si svi jako dobri, spremni pomoći i za nas ne postoji rivalstvo već samo prostor za biti bolji. (Kristian Stepčić Reisman)