Jedan od posljednjih zapovjednika Muzila: 'Te su prisege bile nešto posebno'

Priroda je uzela svoje, ali i protok vremena. Šuma, šikara i trava polako, ali sigurno zauzimaju pulski Muzil, zabranjeno vojno područje u zadnjih 150 godina, koje bi se konačno moglo otvoriti javnosti. Iz perspektive posjetitelja, to možda i nije loše jer se Muzil u međuvremenu iz vojnog centra pretvorio u prirodni raj, kako za biljke, tako i životinje. Stvarno im ovdje nitko ne smeta. Ni ljudi, ni mehanizacija. Totalna divljina s natruhama vojne povijesti na svakom koraku, piše Hello Istria s koje prenosimo dio članka.

Vozimo se i šetamo ovim ogromnim kompleksom koji je uvijek budio znatiželju javnosti. Ja drugi put u životu, ali nikad dosad nisam prošla kroz cijeli kompleks koji si niti više ne možete dočarati jer je skroz izmijenio svoju vizuru. Valjda zato jer je zabranjena zona, iako smo naletjeli na šetače. Ima ih bez obzira što se unutra još uvijek službeno ne može ući. Ali ljudi ulaze, bilo da zalutaju, bilo namjerno....

- Ono što mene najviše impresionira na Muzilu je činjenica da je bio nepobjediv. To se pokazalo kroz povijest. Tako je ostao očuvan i tokom Prvog svjetskog rata kada je Pula bila utvrda koju se rijetko tko usudio napadati. Tako je bilo i krajem Drugog svjetskog rata kada je grad oslobođen 5. svibnja, a Muzil tek 7. svibnja jer su se preko njega povlačile njemačke trupe. I početkom Domovinskog rata kada je odlazila JNA ovdje se nisu desili incidenti iako je bilo jako napeto vrijeme. Dakle, Muzil je poseban i šteta je da je tako prepušten vremenu, smatra povijesni entuzijast Goran Šaponja koji ujedno vodi i Udrugu za oživljavanje i zaštitu utvrde Casioni Vecchi, donosi Hello Istria.

Muzil u nekom starijim generacijama pobuđuje dvojake osjećaje. Nekim je bio zatvor, neki nekima se bude lijepe uspomene, posebno s prisege. Mnogim su Puležanima još u glavi prisege vojnika još za vrijeme kada je u Puli bila JNA, a i kasnije kada je ovdje bilo Središte za obuku pješaštva “Muzil” Hrvatske vojske. Tada se moglo na prostor velike vojarne pratiti prisegu mladih vojnika, a autobusima bi se u okrug Muzila vozila rodbina i prijatelji. Posebno se toga sjeća jedan od zadnjih zapovjednika Muzila Josip Juvan (1984- 1988.) koji je Muzil i pulsku vojarnu Karlo Rojc predao hrvatskim vlastima i vojsci 1991. godine kada se iz Pule povlačila JNA.

– Te svečane prisege bile su nešto posebno. Ne mogu vam to ni opisati. U Puli bi se tog dana sjatilo 7 do 8 tisuća ljudi iz cijele bivše Jugoslavije i sve je bilo tako svečano. Grad je vrvio ljudima, i tako četiri puta godišnje, ističe Juvan kojemu su to najdraže uspomene s Muzila gdje je bio dobrih 20 godina. Povukao se s JNA 1991. godine, govori ovaj nekadašnji pripadnik JNA iz Makedonije gdje i dan danas živi iako su mu djeca i unuci u Puli, donosi Hello Istria gdje pročitajte cijelu reportažu.