Zašto Kajin o sebi govori u trećem licu?

U intervjuu s Damir Kajinom, kandidatom za istarskog župana, novinar Večernjeg lista postavljao je pitanja o odnosu sa SDP-om:

*Gospodine Kajin, čitam da ste zaprijetili Milanoviću izlaskom iz koalicije sa SDP-om u Istri?
- Ma molim vas, ma molim vas, ma molim vas! Kome to može pasti na um?

*Tako se piše.
- Damir Kajin nije Ivan Jakovčić.

*Zašto o sebi govorite u trećem licu?
- Damir Kajin nije Ivan Jakovčić.

*Pa zašto u trećem licu?
- Dakle, ja nisam Ivan Jakovčić. Evo, jeste zadovoljni, pustimo treće lice. Ja niti podmećem, niti rušim ovu Vladu, niti govorim da je Milanović kiler, niti da s njim ne bih nikada bio u istoj prostoriji, kazao je Kajin za Večernji list.

Dr. Vladimir Gruden: Takve osobe imaju manjak samopoštovanja, jer bježe od odgovornosti

Upravo je pitanje trećeg lica u intervjuu ostalo nerazjašnjeno. No, Kajin nije jedini koji govori u trećem licu. Naime, o takvom načinu izražavanja novinari portala Dnevno.hr potražili su kod uglednog hrvatskog psihijatra dr. Vladimira Grudena i vodeće hrvatske psihologinje, profesorice Mirjane Krizmanić.

- Kod takvog načina govora, koji svakako nije uobičajen, moramo razlučiti dvije stvari. Osobe koje o sebi govore u trećem licu žele kod drugih ljudi postići veće poštovanje. One govore o sebi kao o općim velikim vrijednostima, smatraju se ljudima koji vrijede više, ali je ironično da su zapravo vrlo nesigurni u sebe. Možda i najvažnija komponenta jest odgovornost od koje takvi ljudi bježe. Kada o sebi govore u trećem licu oni se stavljaju izvan svake odgovornosti. To su ljudi kojima manjka samopoštovanja, jer čovjek koji drži do sebe ne bježi od odgovornosti.

Kada dvoje ljudi razgovara na uobičajen način, oni su spremni primiti i pohvalu i kritiku, međutim osobe koje o sebi govore u trećem licu znaju i žele čuti samo pohvale. Oni nisu dovoljno jaki da podnesu kritike. Takvi ljudi nisu spremni na promjene i na preuzimanje odgovornosti. Da sumiramo, riječ je o narcisoidnim osobama koje imaju strah od kritike i odgovornosti - pojašnjava doktor Gruden za portal Dnevno.hr.

- Takve osobe osjete jedna drugu i na neki bizaran način se podržavaju. Njihov govor je glamurozan i oni zajednički smatraju da su se izdigli iznad 'običnog čovjeka', odnosno da su upravo oni nešto više i nešto posebnije. Što se tiče njihovog djelovanja zajedno ono će funkcionirati, ali takve su osobe u stalnom konfliktu. Oni su usmjereni jedni protiv drugih, premda se naizgled podržavaju. To vam je kao ona priča o tri nonice.

Dakle kada su tri takve osobe zajedno slažu se odlično, ali čim jedna napusti prostoriju, druge dvije ju počnu ogovarati. I tako ukrug. Problem je u tome što se svaka od tih osoba smatra najboljom i najkompetetnijom, a opet nečija mora biti zadnja. Sažeo bih to na slijedeći način 'riječ je o prisilnom jedinstvu u kojemu navijek postoji konflikt. U njihovoj je prirodi da budu usmjereni jedan protiv drugoga' - kazao je Gruden.

Mirjana Krizmanić: Ako dijete s tri godine koristi 'ja', u čemu je onda problem?

- Tako govore neobrazovani ljudi koji bolje ne znaju. Dijete u trećoj godini života počne upotrebljavati 'ja', pa je onda logično da 45-godišnjak to ne bi trebao činiti. Riječ je o nedostatnom razvoju ljudi skromnijih mentalnih sposobnosti. Također, to je primitivni način izražavanja. Takve osobe mogu imati nekakvo obrazovanje, ali njihova bahatost ih tjera da se izražavaju na taj način. Normalna odrasla osoba prosječnih sposobnosti zna upotrebljavati 'ja', a onaj tko ne zna... Pa zaključite sami o kakvom je tu kapacitetu riječ - veselim tonom rekla je Mirjana Krizmanić za Dnevno.hr.