Pobjednici me sutra mogu zvati na feštu. Poraženima se neću javiti na telefon

Šutnja

U prošlim crticama najavio sam da ću se danas baviti pametnim temama, a ne izborima. Ali po uzoru na neke kandidate, pogazit ću to obećanje. Pametnih tema naime nema. Eto, to se i rimuje.

Ako se netko pita kako ću to izvesti, s obzirom da je danas izborna šutnja, odgovor je jednostavan. Lako.

DIP kaže da se u izbornoj šutnji zabranjuje svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata, objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopćavanja, izjava i intervjua nositelja lista, odnosno kandidata, te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela.

Sve ostalo je, dakle, dozvoljeno. Pa, krenimo.

Abeceda

Jučer sam pisao kako su svi kandidati na izborima u Puli kukavice. Bila je to, naravno, hiperbola. Ali jedan kandidat me svejedno pozvao da se pridružim.

Moram priznati da me ta ideja privlači, ali je politiku puno komotnije (i lakše) pratiti sa strane. Politički novinari su nešto kao nogometni novinari. Pišete kao da ste Messi, a iskustvo vam je kao da ste krivonogi Sike, koji ima dobre patike.

Osim toga, primjećujem da se sučeljavanja odvijaju tako da kandidati govore po abecedi, što znači da bi ja morao uvijek biti prvi. To me podsjeća na srednju školu, broj 1 u imeniku, i isto takve ocjene. Jer, eto, netko mora biti prvi.

Stoga, ne hvala. Više volim biti drugi.

Novinari

Osim političara na izborima postoje i novinari koji prate izbore. Dva od njih su se gadno pofajtala ovaj tjedan.

Ima onaj emotikon, ili GIF što li je, možda i meme: lik sjedi u kinu i jede kokice. Eto, to mi je bila prva misao.

Nakon što je moj bivši medij prije četiri godine bio top tema izbornog procesa, nije potrebno sve to opet prolaziti. Bolje je biti, ponovimo još jednom, u drugom redu.

Fešta

Kakvi god rezultati bili, ono što je sigurno je da će u nedjelju navečer negdje biti fešta, a negdje očaj. Ja volim fešte i rado ću doći popiti pivo. Molim poražene da me ne zovu.

Sjećam se kako sam jedne godine bio na fešti jedne stranke na jednom otoku. Odmah su mi zalijepili da sam simpatizer. Jednom kad čovjek dobije etiketu, teško je se više riješiti.

Od onda do danas Mjesec i dalje kruži oko Zemlje, Zemlja oko Sunca, a Sunce oko centra galaksije. Svi skupa putujemo negdje, a nemamo pojma gdje. Jezdimo kroz prostor bez svrhe i cilja.

Ako me netko vidi u nečijem taboru, to sigurno neće biti slučajno. Kako bi rekla Colonia, svijet voli pobjednike, voli...

Zlato

I na koncu, ostalo je pozvati građane da izađu na izbore. To sigurno nije zabranjeno, to je dapače poželjno.

Moj poziv bi izgledao ovako: Izađite na izbore ako znate zašto ćete glasati za onoga za koga ćete glasati. Ako ne znate, nemojte izaći na izbore.

Nemojte glasati za nekoga zato što vam se sviđa, a pogotovo nemojte glasati za nekoga zato što vam se netko drugi ne sviđa. Negativne emocije nikad nisu donijele ništa dobro.

I najvažnije od svega - tko god pobijedio u vašem gradu, vašoj općini ili cijeloj županiji, to na vas neće imati utjecaj. Politika je doista kao nogomet - jedni gledaju, drugi igraju. Dobra vijest je da gledatelji pritom nisu ovisni o igračima.