Htjeli bi igrat briškulu, ali jedan se izvukao

Odlazak

Pobjednik ovogodišnjih izbora u Istri je harmonika. Stari instrument na Poluotoku doživljava novu mladost.

Harmoniku je prvi oživio bezvremenski kandidat koalicije Pićon za seh, kada je uzbuđenim glasom pozvao narod na feštu. Mamio ih je hranom, napuhancima i harmonikom. Pa tko bi odolio takvom pozivu?

Ali što je jedan Pićonac u odnosu na Serđa Valića? Legendarni istarski glazbenik je na listi Borisa Miletića bio zadužen za istraživanje nota i gubljenje bremena. Kažu upućeni da su županijske izbore presudile nonice 90 plus. Ustajale su iz groba, samo da glasaju za Serđa.

Ne lezi vraže, urbani SDP također je u izbornoj noći doveo harmoniku. Oni nisu imali mužikanta na listi, pa su morali jednoga iznajmiti. Raspalila se pjesma iako im je uspjeh bio polovičan. Teško je u takvoj situaciji shvatiti jesi li sretan, ili si tužan.

Harmonike nije bilo jedino u taboru Filipa Zoričića. Tamo su pjevali "Nevrime i nesrića, neće na nas nikada". Zločesti glasi kažu da je Splićanima slavljenje poraza ušlo u naviku. Pa tako 20 godina.

Na njihovu zabavu došao je i Bruno Langer, a ja sam samo gledao hoće li se na vratima Kineme pojaviti i Doktor Fric.

E, to bi bio susret.

Dolazak

Žao mi je što nisam bio u SDP-u u izbornoj noći, i to ne samo zbog harmonike. Jer da sam bio, prvo bih pitao Peđu hoće li Thompson u Arenu.

Dobro, fora je prastara, ali pitanje je aktualno. Čisto da ovdašnji fanovi ne moraju potezat u Zagreb na suludi koncert od pola milijuna. Tko zna, ako ljevica sluša harmoniku, desnica je možda prešla na house?

Ne znam jesu li SDP-ovci otpjevali Bandieru Rossu. Kakvi bi to kurčevi komunisti bili da nisu. Harmonika još ajde, ali bez Bandiere Rosse, to ne može bit.

Možda je Fric bio u SDP-u. Ili je bio u IDS-u? Pardon, kod Miletića.

Harmonika i bajs, to je temelj svakog vjenčanja.

Besplatno

Dolaskom Peđe Pula prelazi u doba obilja. Bolje obilja, nego Obija, rekli bi susjedi. Ali o Rijeci nešto više u sljedećoj crtici.

U Puli će od sada sve biti besplatno. Vrtići, parking i zeleno-žuti Mercedes za penzionere. Naravno, Peđa će ispuniti svoja obećanja, ali narodu treba objasniti da ništa nije besplatno.

To što mi dobijemo besplatno, na primjer tisuću sati parkinga, platit će netko drugi. Tko drugi? Onaj tko puni proračun. Tko puni proračun? Onaj tko otvara radna mjesta i plaća poreze. Tko otvara radna mjesta i plaća poreze? Onaj tko nešto poduzima, otvara i gradi.

Zato se nadamo da Peđa neće zastraniti kad je u pitanju odnos s biznisom. Nije zastranio ni Zoričić, ali je imao neka dvojbena rješenja.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Pustite ljude da rade ono u čemu su najbolji. Kao što trener stavlja krilo u napad, a stopera u obranu, tako gradonačelnik treba staviti poduzetnika u napad, a profesora u obranu. I to je to.

Osamdeset

Na kraju se dogodilo čudo - Rijeka je nakon 8 godina osvojila naslov prvaka i nakon 80 dobila novu vlast. Sve to u rasponu od nekoliko dana.

O riječkom SDP-u mogao bih napisati petsto crtica, ali to nema smisla. Ne zato što je petsto crtica previše, nego zato što je moja nabrijanost na riječki SDP splasnula.

Ako nekome nije jasno o čemu se radi, objašnjenje je sljedeće: Riječki SDP je nešto kao pulski IDS. Bio je na vlasti previše i ljudima je dopizdio. Ja sam o tome pisao još prije deset godina, onoliko koliko se to u Novom listu moglo pisati. Sada je to shvatila i većina Riječana.

Ali cijela ta priča ima twist, ili ti ga preokret. Sad kad je riječki SDP konačno pao, pitanje je hoće li se nešto bitno promijeniti. Hoće li 65 posto Riječana koji su glasali za Ivu Rinčić dočekati revoluciju koju žele? Naravno da neće.

Nisu je dočekali ni Puljani kada su prije četiri godine istjerali IDS. Zoričić je donio dosta poštenja, ali za prosječnog Puljanina sve je ostalo isto.

Jedini pametan savjet u vezi politike je da politika nije bitna. Pomoći si možemo jedino sami.

Frendovi

Filip Zoričić (Pula), Marko Filipović (Rijeka) i Ivica Puljak (Split) mogu sada igrati karte. Htjeli bi bacit Briškulu, ali im fali jedan. Taj se jedva izvukao.

Tri gradonačelnika tri velika jadranska grada izgubila su izbore nakon jednog mandata. Poznato je da su bili frendovi. Puljak je, na primjer, dolazio na svaku utakmicu Hajduka u Pulu.

Između njih, međutim, ima jedna velika razlika. Samo je Zoričić otišao dostojanstveno.

Marko Filipović je doživio brodolom u SDP-u, stranci koja ga je stvorila. Otpisao ga je stvoritelj Vojko Obersnel. Filipović nije poštovao pravila igre, bez kojih ni on ne bi bio to što je bio.

U kampanji je pak podmetao Ivi Rinčić da je kandidatkinja HDZ-a, što je najniži oblik političke borbe. Taj posljednji jauk bivšeg SDP-ovca vjerno ocrtava model po kojem je riječki SDP funkcionirao godinama. Sve se na koncu svodilo na strašenje ljudi HDZ-om.

Puljak je bio još gori. On i njegova ekipa na suparnike su bacali govna. Cijenjeni profesor se toliko pogubio da je izgubio dobivene izbore. U izbornoj noći cvilio je da se vraća u znanost i da više nije političar.

Filip Zoričić je u izbornoj noći rekao da je to njegov poziv i da će se baviti politikom i dalje. Dok je Puljak pred novinarima kiptio od bijesa, Zoričić je bio smiren i iskren. Ponekad je to sve što je potrebno.