Kako političari provode ljeto? Sanja igra odbojku, Boro kao bečki dječak, a Peđa i Sike na luft madracima

Orkestar

Jedna od najstarijih uspomena koje imam je bedž na Plavi orkestar koji sam dobio tamo negdje osamdesetih sa štanda uz more.

Ponosno sam nosio taj bedž par dana dok mi netko nije rekao da su to seljaci i da si radije nabavim bedž na Michaela Jacksona. Mogla je biti Sandra ili Sabrina, po mogućnosti Metallica, Gunsi, pa New Kids On The Block. Domaći bendovi su bili seljaci.

Fast forward nekoliko desetljeća i evo Orkestra u pulskoj Areni. Loša s onom istom kapom i istim forama pjeva "Bolje biti pijan, nego star". O toj pjesmi sve je napisao jedan komentator na profilu Istarskog, koji kaže da je bio i pijan i star, i definitivno je bolje ono prvo.

Plavci su bome raspametili Arenu. Ako su ikad i bili, definitivno više nisu seljaci. U Areni seljaci ne nastupaju.

Fanatik

Postoje restorani, postoji fast food, postoji hrana, i postoji McDonalds.

Moja zaluđenost tim lancem je teško opisiva. Jest, znam da je sranje, guma, kemija, ali u isto vrijeme je gastro vrhunac. Jesti u McDonaldsu s vremena na vrijeme, pa i češće nego bi trebalo, naprosto je dužnost modernog čovjeka.

Moja zaluđenost McDonaldsom, međutim, teško da je posebna. Čak dapače, iako se smatram mek fanatikom, čini se da sam teški prosjek.

Neki dan oko 10 navečer idem po dozu zla, kad tamo navala. U fili je, onako od oka, pedesetak ljudi i automobila. Prosječno vrijeme čekanja pola sata. Naravno da sam odustao, ali ovdje je važno nešto drugo, a to je da su među narodom u redovima prevladavali - turisti.

Dakle, sjednete u auto ili avion, prođete pola Europe ili svijeta, dođete u egzotičnu zemlju s odličnom hranom, i onda idete jesti u - McDonalds!?

Ipak sam ja drek fanatik.

Ponuda

Ljubitelji feštarske glazbe, poskočnih čakavskih (i štokavskih) hitova, ljuljanki i potresuljki, prošla dva dana imali su na jugu Istre blagdan. Ne samo Vele Gospe.

U Šišanu Elio Pisak i Kožne jakne, u Valturi Night Express i Ivan Licul, u Pomeru klapa Škerac i Night Express, a u Medulinu Emanon Band i Škico Band. I vjerojatno još toga što smo propustili.

Dva dana za redom, četvrtak i petak, tko je htio mogao je izvadit dušu iz sebe i položiti je na oltar domaće glazbe.

U ovo doba ljeta, kad je već svima pomalo svega dosta, kad masovno nestaje snage i strpljenja, kad konobari daju otkaze a kuhari peku pregorene ćevape, jedino što ne posustaje je industrija seoskih zabava.

I kad mislite da ste već sve vidjeli, da ste obišli i okusili sve što postoji, popili svo razvodnjeno pivo i cijelo skladište vina iz tetrapaka, uvijek se netko sjeti organizirati još jedan bal.

E vala, svaka vam čast.

Reset

Tekst koji je ovaj tjedan odjeknuo je onaj o istarskim poljoprivrednicima. Njih malo što ih je ostalo.

Kao i uvijek, imaju problema s otkupnim cijenama. Ti problemi su sad eskalirali. Osjećaju danak sveopće pohlepe koja je zavladala svijetom.

Trgovački lanci ne praštaju ni cent. Neki bezdušni menadžeri, koji su na MBA tečajevima učili cijediti ljude do maksimuma, spremni su upropastiti i oca i majku radi vlastitog džepa.

Naravno, uvijek treba reći da je regularno htjeti zaraditi, da biznis i lov na pare guraju društvo naprijed, ali nabijanje golemih marži "jer ti se može" nije biznis. To je krađa, samo pod drugim nazivom. I to takva za koju ne treba završiti ni osnovnu školu.

O pohlepi smo već pisali, o tome koliko je besmislena. Ali, badava. I u redu.

Samo da nam se ne dogodi jedan veliki reset.

Skijanje

Crtice bez politike su kao selo bez crkve. Sve je to u redu, živi se, ali gdje je duh?

Trenutno je sezona kiselih krastavaca, ali protiv tih krastavaca mi se moramo boriti kako znamo i umijemo. Na primjer, izmišljanjem.

Tako ovih dana saznajemo gdje tko ljetuje od istarskih znanih lica. Pa, krenimo redom.

Od Sanje Radolović dobili smo razglednicu iz Jamajke. Igra odbojku na pijesku na nekom igralištu bez mreže, samo dva slamnata kolca vire u zrak. Iz aparata joj lete lopte a ona ih nabija na drugu stranu. "Ovaj put ću i ja pobijedit", poručuje Sanja odlučna lica.

Mihovilović se javio iz Las Vegasa. Puši kubanku i pije Negroni na luft madracu posred bazena. Čini se da je smršavio, smije se onim svojim Kremenko osmjehom od uha do uha. Oko bazena s pumpom zapuhano trči ekipa TV Nove. Kad se njemu malo ispumpa, oni upumpaju. Snimaju prilog "Ovo je mogla biti Istra". Podnaslov - "Samo da ste izabrali pravog čovjeka".

Peđa i Sike na godišnji ne idu. Oni su isto na luft madracima, ali u gradskoj palači. Nema smisla ići doma, samo klizneš i ćoriš. A i sigurni su, jer na ulazu stražari Sanja Kantaruti. Pored nje ne može proći ni armija. Ideja je šator na Forumu, ali nisu sigurni da je pametno. Netko će pomislit da su branitelji.

Dušica ljetuje, gle čuda, na Fratarskom otoku. Došla je 1. 6. i bit će tamo do 1. 9. Umiva se na izvoru, pomiva na ušću. Zube pere medom pčelinjim. Stanuje između četiri štange, a kad kiša padne pokrije se lišćem. Hrani se gljivama, korijenjem i yu rockom iz osamdesetih.

Boro ima radni godišnji. Prvo je skinuo sako, pa kravatu, pa duge hlače. Sada izgleda kao bečki dječak. Igra karte na Ferijalnom, a između partija skokne na pionirsku feštu. Jedino on ih je ovo ljeto obišao više od Night Expressa.

Peršurić ljetuje na Rabu. Nije siguran jel mu bolje ostat tamo, il se vratit u ludnicu od IDS-a. Kliman ljeto provodi u glazbenom kampu. Želi napisat nastavak pjesme "Neću izdat ja, Boga nikada". Zoričić u Splitu podmeće kajle Garciji i želi postat trener Hajduka. Ono s konzaltingom je bila samo varka.

Vili Bassanese šuruje po Miamiju. Ako bude u redu, tako će i Umag uskoro izgledati. Labinski Plašković naciljao je Njujork. Išao se izvinit iseljenicima.

Kuda koji, mili moji. Raspršili se ko izviđači.