Nora, Lea i Meggi slave rođendan dan nakon Svjetskog dana napuštenih životinja
Gladni, bolesni, zlostavljani, prestrašeni i prepušteni ulici, možda nekadašnji kućni ljubimci, a možda i skitnice od rođenja. Što njih briga što se diljem svijeta 4. travnja obilježava Svjetski dan napuštenih životinja kada za njih velikih promjena nema ni na taj, a ni na bilo koji drugi dan u godini. Nakon svih donesenih zakona i pravilnika, broj napuštenih životinja ne opada, već se svake godine širi kao virus, a ljudska svijest se po tom pitanju mijenja presporo ili nikako.
Samo rijetki sretnici nađu novi dom, dok većina strada pod kotačima automobila, od ljudske ruke ili smrtonosne injekcije u nekom od šinteraja. S obzirom da većina istarskih gradova nema azil u kojem bi ova napuštena bića pronašla neku vrstu utočišta, i njih čeka slična sudbina. U Labinu primjerice se o napuštenim životinjama brinu volonteri Udruge Fenix koji se već godinama u boksevima smještenim uz Veterinarsku stanicu u Starcima, brinu o nekoliko, nažalost uvijek istih pasa, jer usprkos oglašavanju, nitko im ne želi pružiti dom, a uskoro moraju iseliti iz prostora.
Ovi i njima slični psi, očito nisu tražena „roba“. Oni ne pripadaju ni jednoj pasmini, nemaju rodovnik kojom bi se mogao hvaliti njihov vlasnik, a imati psa križanca kod nas i nije baš popularno. Stvar pogoršava i činjenica da se danas čistokrvnog psa može kupiti i za stotinjak i manje eura, no čak i takvi psi često završe kao neželjene skitnice.
Mjesta za nove pse Udruga Fenix nema. Privremenih udomitelja kod nas isto tako nema. Nema ni azila, a vjerojatno ga tako skoro neće ni biti. Ovaj se problem u našem gradu rješava na način da napuštenu životinju „pokupe“ djelatnici Veterinarske stanice Poreč gdje u šinteraju, najčešće ne dočekaju udomitelja, već smrt. I tako uvijek iznova, kao da se radi o komadu smeća, kojeg je najbolje ukloniti po kratkom postupku.
Rješavaju se posljedice, no korijen problema ostaje netaknut. A korijen problema su upravo ljudi i njihovo gledanje na životinje kao na stvari ili igračke koje ubrzo dosade. Očito su životinje premalo bitne da bi se netko ozbiljnije pozabavio kažnjavanjem onih koji ih napuštaju, pa tako ni zakon o obaveznom mikročipiranju pasa nije donio nikakav pozitivan pomak, jer iako je na snazi već nekoliko godina, većina napuštenih pasa nema mikročip.
Briga o životinjama marginalizirana je do te mjere da se svatko tko želi na bilo koji način pomoći životinji susreće s podsmjehom okoline. Teško je to u okolini koja neželjena legla svojih ljubimaca ostavlja po šumama, topi u vodi, baca u smeće… No, možda bi i oni najokrutniji, barem na ovaj jedan dan mogli u sebi naći malo ljudskosti i napuštenoj mački ili psu ukoliko ih ugledaju, umjesto povika ili udarca mogli dati komadić hrane ili ih pak, jednostavno ostaviti na miru.
A možda bi ovaj dan mogao potaknuti i sve one koji se smatraju ljubiteljima životinja, te razmišljaju o kupnji jedne, da to ipak ne učine. Jer svaka kupljena životinja znači smrt druge, one koja svoje bijedne dane provodi u šinteraju, azilu ili na ulici. Ljubav koju dobijete od udomljene životinje, te saznanje da ste je spasili od smrti, nema cijene.
Zanimljivo je da tri štićenice Udruge Fenix, kujice Nora, Lea i Meggi slave rođendan samo dan nakon Svjetskog dana napuštenih životinja. Ako vam je potrebna bilo kakva informacija o njima, te ako jednostavno želite pomoći donacijama ili volontiranjem, možete se javiti na brojeve telefona: 098 317 113 i 091 783 7138, te na e-mail: udrugazazastituzivotinjafenix@gmail.com. Broj žiro računa je: ERSTE BANKA d.d. HR3024020061100456243. (Danijela Bukvić)
